Mnogo volim kad u parlamentu imaju sat za premijera. Na koji on godinama kasni. Predsjednik bez pola skupštine uveo je policijski čas, ali ta vaspitna mjera važi samo za poslanike. Premijer je kasnio skoro dva sata. Pa sam se naslušala dobre muzike na RTCG.me.
Svaki put, dok se vrte prelijepi muzički spotovi, naivno se ponadam kako Milo Đukanović uopšte neće doći. Jednom. Za vazda. Kako vrijeme prolazi, gasnu iluzije da će prije on sa vlasti nego ja pod Gradac, u grobnicu. A bila sam tako mlada, lijepa i pametna kad se, zahvaljujući istovjetnom sloganu, zaposlio u Vladi. Za stalno.
***
Sat za premijera protiče kao i njegova četvrtvjekovna vladavina. Vrhunska manipulacija za neznavenu publiku. Komad apsurda, u kojem kraj ništa ne znači. Ako ode Đukanović - ostaće sistem. Star koliko i njegov mandat. I ne manje jak. Ukoliko premijer opstane - sistem nije neophodan. Dovoljan je On.
To je, naglašeno poltronski, pokazalo pitanje depeesa. Vrlo prigodno za državu koja samo što se ne raspadne kad god se premijer naljuti na kritičare režima. Pita poslanik što će Vlada uraditi na jačanju konkurentnosti na lokalnom nivou. Pomenuo je komparativne prednosti... Makroekonomsku stabilnost... Konkurentsku sposobnost... I sve tako neprevodivo, pet minuta. Po poslovniku, ne može duže.
Pomislih, puna sažaljenja za depeesovce, da je pitalac promašio temu. Sve dok premijer, jednako jasno, na tečnom crnogorskom/srpskom, bošnjačkom, hrvatskom, bez albanskog, nije počeo da odgovara. Imamo fiskalne preferencijale... Neophodne su strukturne reforme... Planska dokumentacija...
Njega tek ništa nijesam razumjela. Dok nije prešao na pojedinosti. Zbog te makroekonomske fiskalnosti, na maternjem - rasprodaje preostalih tekovina druga Tita i majke Prirode - obrazovanje treba prilagoditi tržištu rada. U taj strateški projekat spada sahranjivanje Matematičkog fakulteta. Jer su tamo tržišni viškovi. Pameti! Uprkos nadljudskim naporima rektorke, neki neostvareni tipovi ne prestaju da misle. Što škodi mikrofinansijskoj stabilnosti članova Vlade. I povezanih lica. Iz NVO za organizovani kriminal. Zbog toga će Vlada napraviti novi matematički fakultet. Ne prirodni. Na judidžiju. Biće i ljepši i stariji od ovoga. Ima vlast iskustva u tome. Niko neće morati da misli. Dovoljno je da zna sa računaljkom. Do stotinu. Miliona. Kamiona. Aviona. Nekad su njima švercovane cigarete. Legalno, naravno. Sad su tovari nešto izblijedjeli...
Sjeća li se ko još onog prevozničkog dijaloga uoči predsjedničkih izbora prije skoro dvije decenije? Slijeću avioni, predsjedniče, i desetak noću... Slijeće i po dvadeset, dovoze pomorandže... I banane, predsjedniče, ha, ha, ha... Bili su ukusni ti crnoberzijanski temelji današnje makroekonomske stabilnosti, fiskalne politike i sveopšteg napretka... Pamti li ko, obojica su ostala na slobodi. Zlosrećni Svetozar Marović tada nije progovarao. A uzajamna TV optužnica nikad nije reprizirana!
***
Sve je dobro teklo i na premijerovom satu, dok se nije glasnuo Ranko Krivokapić. Džaba elaborat poslanika SNP-a o užasnom stanju u zdravstvu, uzalud dokumenta Mladena Bojanića o trošenju državnih para iz Željeznice i samohranoj majci koja je ostala na ulici. Đukanović nije ni trepnuo! Tek kad je bivši saradnik, sadašnji svjedok, skicirajući makro-crnogorsku propast, pomenuo milione - počeo je da podiže i glas i obrve.
Pogodio ga je tamo đe najviše boli, rekao bi narod. Zato Krivokapić, rekla bih ja, mora konačno da ispriča sve što zna. Ili da zauvijek ućuti! Nema fajde ovako, u nastavcima. A i nije pošteno da potonja bude Vujice Lazovića.
Premijer je odahnuo kad je riječ uzela Azra Jasavić. I prešla na iseljenike. Čija podrška može biti važna nakon što su ankete potvrdile da je Negativna ispod cenzusa. A i lider jedva prošao za šefa parlamenta, morao je da glasa sebe... Poslanica je djelovala vrlo zabrinuto, zbog iseljavanja. Ali ne ovog najnovijeg, čiji je uzrok učinak Vlade. Pominjala je nešto Svetoga Petra, donošenje krompira... I Južnu Ameriku. Iz koje recentni vladar nije donio ništa... Pošto krtole imamo do izbora...
P.S. Potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić bio je ljut zbog Rječnika. Tražio je da bude povučen. Nije morao da prođe kroz toplog zeca. Zato što je u vlasti. Iako sjeckanje korišćenog kancelarijskog materijala nije veći zločin od zabranjivanja knjiga. Kakve su da su...
Bonus video:
