Ma jasno. Sad su svi u HDZ-u i pri HDZ-u vrlo pametni i, dakako, potpuno nedužni. Kako bi drugo i bilo. Karamarko - o čijoj politici, kao što se zna, mislim sve najgore - bit će jedini žrtveni jarac. Tako će savjest vodstva i cijele stranke biti oprana. Dovest će novoga čovjeka na čelo, ovoga će vući konjima po blatu da pokažu koliko im je zla nanio, i cijela ta neugodna stvar tako će biti sretno riješena.
A kad se prevrat dovrši i svi frenetično zaplješću sljedećem predsjedniku, i posljednji će HDZ-ov seoski načelnik iz Mrduše Donje jedva dočekati da ugleda kameru neke lokalne televizije pa da o Karamarku pojuri reći svijetu sve najgore. Što je on, naravno, uvijek i mislio.
Fino. Život opet može biti lijep.
Šutjeli su, međutim, do jučer, kao da nemaju dar govora. Slagali su se sa svime što im je vođa servirao. Tapšali su ga i gurali se da ih se vidi pokraj njega. Kao slučajno bi svaki dan trknuli do Sheratona da mahnu i pozdrave gazdu. Prije samo dva mjeseca, okrunili su ga, uostalom, jednoglasno. Tomo! Tomica! Dok je gladni narod podizao na navodne Jugoslavene, hrvatske nehrvate, mrzitelje domovine, komunjare i izdajnike, kujući opasnim manipulacijama svoju neuspjelu izbornu pobjedu, sve se orilo kako su oduševljeno skandirali svome šefu.
Kad je razdvajao kolone u Vukovaru, marširali su za njim kao jedan. Crnoju su svi branili do zadnjeg daha, uključujući i njihove fine europarlamentarce, koji na Karamarkovog crnog ministra nisu imali nikakvoga prigovora.
Još nema ni mjesec dana kako su žalosnom revizionistu Hasanbegoviću ONI dali najveću podršku za Predsjedništvo HDZ-a i uzdigli ga u svoju zvijezdu. Svojim su glasovima ONI za potpredsjednika instalirali Milijana Brkića, mutnog obavještajca koji je ljude uplašene ekstremizmom ove HDZ-ove vlasti poslao da onda odu iz Hrvatske. ONI su, do kraja i poslije kraja, držali Karamarku štangu u “aferi konzultantica” papagajski ponavljajući da je to haranga na njegovu obitelj, a rješenje Povjerenstva za sukob interesa “povratak verbalnog delikta”.
Tek kad je dogorjelo do nokata, kad je Karamarko već ionako pao na pod, progovorili su svi ti HDZ-ovi “pravednici” o njegovim strašnim grijesima i njegovoj strahovladi.
No, sve ovo što mu se sada slaže u optužnicu, sve zbog čega ga razvlače, sve ono što je po njima “trebao i morao”, a nije, moglo se dogoditi samo i upravo zato što su iza njega stajali ONI, kukavice, poltroni i kalkulanti u HDZ-u, koji se sada kolektivno izmotavaju, glume nevinašca, izigravaju mudrace i spašavaju svoju kožu.
Optužuju ga sada da nikad nisu znali što radi. Da politiku stranke nisu utvrđivala stranačka tijela, nego Karamarko, po svojoj volji. Da je on dovukao desničarske radikale u koaliciju i promašio “duh vremena”. Da je opasno zabrazdio s Jozom Petrovićem. Da ih je prevario oko šansi za preslagivanje, ali da oni to nisu mogli ni naslutiti budući da je operaciju vodio sam. Zgražaju se što nije dolazio u Vladu i što nije predlagao reforme.
Ali ONI ga se nikad nisu usudili ništa pitati. Stranačka tijela nisu imala petlju pozvati ga na odgovornost. Petrovića su se bojali. Kažu da su vjerovali Karamarku. Ma brus. Bio im dobar dok su s njim bili na kazanu vlasti. Sad je druga stvar. Pa su slijepci naglo progledali.
(Novi list)
Bonus video:
