Ne znam koji je to način da Kotor ima najveću mafiju u Crnoj Gori. Šta se učinje od onolikog rokokoa, od onolikog baroka, od lutkarskog pozorišta i blažene Ozane? Kako će reagovati gospodične iz Uneska? Ima li šanse da se sačuva barem neki zvonik i relikvija prije nego SAJ navali sa krupnom sačmom. I kako će akciji dati ime? Akcija Fjaka? Akcija Feštađun? Od šponde?
Jedva čekam rasplet, no zabrinut sam u pogledu Perasta. Držim da je Perast bure baruta. Šta ako se uzbiče i opašu vatrenim oružjem nastupivši policiji s leđa. Tu bi svima bilo usko. Ako se još peraški klan pojavi, biće to potkovica užasa nasuprot moru, savršeni krug iz kojeg izlaza nema. Akcija Verige. Droga u muzeju. Zvona omela raciju. Peraški kartel priznao mafiju sa Mua. Skank u žućenici. Stoliv drhti. Velika zapljena na Gospi od Škrpjela. Heroin u pašticadi.
Ma nemojte ljudi, uozbiljimo se. Boka? Mafija? Kako čovjek da bude ozbiljan? Ima li šanse da je kotorski slučaj zapravo dokaz snage države. Ako je tamo najveća mafija, znači li to da mafije nema? Ili da nema države?
Oduzeta velika količina marihuane na Trgu od salate, hm... Možda će policija imati problema da identifikuje počinioce u vrijeme maskenabala. Da demaskira hobotnicu. Ko napravi najbolju maškaru postaje vođa klana i ima pravo da spali Karnevala. Za Televiziju Crne Gore sa lica mjesta, Miomir Maroš:
„Dragi moji meštri od fešti, u toku je akcija Karampana. Kotor je vazda bio grad ćakule i divertimenta, no oriđinali iz Škaljara ne manđaju i guštaju, vengo bestijaju. Pritvorite škurete kad uvate đir preko teraca i Trga od oružja, ili uzmite britvulin, ne brinkulajte no se za dešpet đustajte u šesne kotorske beštije i furije, i ne fulajte kad furešti arivaju da kastigaju naš komunitad!
Nisam pametan. Kako se može biti mafijaš u gradu sa toliko mačje dlake i romanizama. Kako se očitovati nasilnikom u drevnoj komuni koju godinama medijski briljantno zastupa šjora Vlasta Mandić? Ili se promijenila suština mafije, ili se promijenila suština Kotora. Ili šjora Vlasta nešto krije. Ali čudne se stvari dešavaju i nema kundurice koja će doznati kako se desila ova mizerija, hoće li se skapulati.
Kad se samo sjetim kako su se Barani nervozni vraćali iz Kotora. Glavni je bio dojam da Kotorane ne možeš natjerati na ozbiljno krvoproliće. Jer tamo muškarci đuskaju. Bio je to krunski dokaz. Kotor nije karakterno sposoban za dobru pucačinu, liše onih đedova što hramlju za mažoretkama sa mini topovima. To su oni čudaci koji drže jedan drugog za maramicu i nose benigne istančane puške za ukras.
Najviše što si kao Baranin mogao da dobiješ u Kotoru devedesetih jeste da nekome slomiš glavu bilijarskom kuglom i vratiš se doma punoga levora, sa zvukom fankija u ušima, kao najstrašnijom kaznom za muškarca koji drži do sebe.
Jednom mom drugu iz Kotora skoro da je lavabo pod zaštitom države. Ljudi moji, pa ne može Kotor biti mafijaški grad - neće dozvoliti Ministarstvo kulture! Tamo kažu - Ke nova? Pa koji je to način? Ne može se protiv onolikog klasicizma i renesanse, plus ljetnji festival dječjeg teatra. Sve to mafijaša ubija u pojam, tupi mu volju. Bježi siroti mafiozo, sklanja se od Don Brankovih dana muzike i forsira brdski predio, samo da ne bude sužanj one memle emancipovane i ludnice za nepismenog.
OK. Na kraju moram biti pošten u ocjeni trenutnog stanja. Priznajem da su barske i nikšićke bande u recesiji, da su cetinjski šaneri dio slavne prošlosti. Iako daje blistave individualce poput Darka Šarića ili Saja Kalića, sjever Crne Gore još organizaciono zaostaje za južnim oblastima.
Ali da zaključim i pomalo prkosno, kao Baranin nikšićkog genetskog nasljeđa, svjestan da je sve ovo samo prolazna kriza - nećemo dozvoliti kotorskim feštađunima da preuzmu luču, da ne kažem feral. Kriminal ima svoje tradicionalne okvire unutar kojih se javlja u sredinama sa zapuštenom kulturom i srušenom tradicijom urbanog duha. Nema šanse da je Kotor postao upravo to. Odbijam da ozbiljno doživim kotorski kriminal. Čekam da to umjesto mene uradi policija. Pa da idemo ća.
Bonus video:
