Ophođenje s dokumentima Ministarstva za državnu sigurnosti (MfS) DDR-a uvijek su pratili prijepori. A i nije moglo biti drukčije. Nikad ranije nije ostavština jedne tajne službe secirana manje ili više javno. Pokušaja da se to spriječi bilo je u ključnim mjesecima mirne revolucije 1989/90. u oba dijela Njemačke. Na istoku su zločinci Štauija već počeli uništavati dokumente. Borci za ljudska prava su to spriječili tako što su zauzeli središnjice Stasija u Berlinu i drugim gradovima.
Bez njihove hrabre akcije zacijelo ne bi godinu dana nakon ponovnog njemačkog ujedinjenja došlo do osnivanja Ustanove za spise Štazija. Jer, Joachim Gauck ne bi imao čime upravljati. Sadašnji savezni predsjednik je, naime, od 1991. do 2000. bio "Savezni povjerenik za spise Državne sigurnosti bivše Njemačke Demokratske Republike", kojega je birao parlament. Već u posljednjem sazivu parlamenta DDR-a Gauck je bio predsjednik Posebnog odbora za nadzor raspuštanja Ministarstva za državnu sigurnost.
Gaukov trijumf na sudu
Da je bilo onako kako je želio Helmut Kohl, kancelar ujedinjenja, spisi Štazija bi ostali zatvoreni za javnost. Iza toga se ne moraju skrivati neki politički ili osobni motivi. To je jednostavno odgovaralo zapadnonjemačkom poimanju prava, da se tako osjetljive državne spise drži pod ključem. Ali, aktivisti za ljudska prava u bivšem DDR-u htjeli su da se barem žrtvama komunističke diktature omogući uvid u dosjee o njima. Gauck je 1992. na berlinskom Upravnom sudu izborio još jednu pobjedu. Zakon o spisima Štazija dobio je prednost u odnosu na Savezni zakon o zaštiti podataka. To olakšava uvid u brojne dokumente koji bi inače ostali nepristupačni zbog pozivanja na zaštitu osobnih podataka. Da je Ustanova za spise Štazija uspješna priča, prepoznata u cijelom svijetu, u to 25 godina nakon njezinog osnivanja nema nikakve sumnje. U brojnim zemljama istočne Europe, ali i Latinske Amerike i Bliskog istoka ona služi kao uzor kako se suočiti s vlastitom diktaturom iz prošlosti. Uz pomoć dokumenata zločinci mogu biti otkriveni i izvedeni pred sud. Žrtve mogu dokazati kako su zlostavljane iz političkih razloga. Tako je od slučaja do slučaja moguće obeštetiti žrtve - barem novčano.
Dokumenti služe i rehabilitaciji žrtava
Arhiviranje, istraživanje i otvaranje spisa Štazija ima. Među ostalim, i obilježja širokog programa individualne i društvene rehabilitacije žrtava. Jer, i u DDR-u je, unatoč stotinama tisuća doušnika, naravno bilo i puno ljudi koji su se odupirali suradnji sa sveprisutnom tajnom službom. Rasvijetliti tu stranu bila je važna zadaća ove Ustanove već u prvom desetljeću njezinog postojanja. A s vremenom je ona dobivala na značenju.
Vrijeme velikih otkrića odavno je prošlo. Gauckova nasljednica Marianne Birthler i njezin nasljednik Roland Jahn, koji je tu funkciju preuzeo 2011., još jače su pozornost usmjerili na rasvjetljavanje diktature. Spisi Stasija za to nude jedinstven materijal. Već je puno toga istraženo, ali još ima puno toga za otkriti. To će se događati u novim organizacijskim strukturama. Jedan odbor stručnjaka dao je Bundestagu svoje preporuke.
Spisi Štazija ostaju dostupni javnosti
Spisi će vjerojatno biti preneseni u Savezni arhiv. Saveznog povjerenika za spise Štazija u dosadašnjem obliku vjerojatno više neće biti. Ali, već se nazire prijepor oko konkretne provedbe tih preporuka, što je razumljivo s obzirom na osjetljivost ove teme.
Strahovi da će s prestankom postojanja Ustanove za spise Štazija biti zatvoreno poglavlje o Štaziju nisu utemeljeni. I ubuduće će biti moguće zatražiti uvid u osobni dosje. A znanstvenici će i ubuduće moći otkrivati važne činjenice i objavljivati ih.
Puno toga je dosad završavalo u Mediateci Štazija. Aktualni primjer je ophođenje u bivšem DDR-u s nuklearnom katastrofom u Černobilu, 26. travnja 1986. godine. "Držati sve pod kontrolom", naslov je dokumenata koje se može vidjeti i online. Taj naslov izvrsno odgovara težnji Štazija.
(Deutsche Welle)
Bonus video:
