Novi pogrešan pravac u politici, po mišljenju Marin le Pen, liderke ekstremno desničarske partije Nacionalni front, nalazi se među globalistima i patriotama. Pravac predstavlja argument istovjetan onome koji koriste evroskeptici u Ujedinjenom Kraljevstvu i republikanski kandidat Donald Tramp u SAD. Ipak, koliko je taj argument lažan, toliko je i opasan.
Sudeći po rezultatima drugog (završenog) kruga lokalnih izbora u Francuskoj 13. decembra, izgleda da se francuski birači, u najmanju ruku, odlučno ne slažu s tim argumentom. U tom krugu, 73 odsto glasova dobili su konkurenti partije Nacionalni front i lišili Front pobjede.
Le Pen je okrivila vodeće partije da su se udružile protiv nje, rekavši da njihovo djelovanje smatra potiranjem demokratije. Njen argument je, naravno, klasični primjer licemjenog prenebregavanja: jer, sva suština u dva kruga glasanja jeste da sistem zaustavi partije i njihove pristalice da dolaze do konsenzusa i uspostavljaju partnerske odnose. Dok Nacionalni front ne nađe način da dobije saveznike, neće ni moći da ostvari pomak na izborima. (To isto će se, po svemu sudeći, desiti i D. Trampu.)
Ipak, ne može se reći da tvrdnju Le Pen - da su oni koji glasaju za nju jedine istinske patriote - treba potpuno ignorisati. Ona se fokusirala na veoma jaku ideju koja ima potencijal da privuče sljedbenike iz drugih partija. Upravo zbog toga ta ideja mora biti opovrgnuta, kako u Francuskoj, tako i drugdje. Pretpostavka koja leži u osnovi te nacionalističke polemike - da je zemlja više zainteresovana za zatvorenost nego za otvorenosti - krajnje je opasna. Vjerovanje da je otvorenost izdaja, a zatvorenost patriotizam, zapravo je odbacivanje cijele osnove politike i političke strategije u razvijenim zemljama svijeta nakon 1945. To je pokušaj da se točak istorije vrati na međuratni period, kada je pažnja bila usmjerena na zatvaranje: urgentne otežavajuće trgovinske barijere i progon, pa čak i protjerivanje, manjina. To se događalo čak i u SAD, koje su donijele najstože imigracione zakone od vremena osnivanja zemlje.
Posleratne godine označile su potpunu promjenu smjera, pošto su se zemlje otvarale dozvoljavajući sebi slobodniju trgovinu i protok kapitala, ideja i ljudi. Iako je započet mnogo ranije, taj proces nazvan je globalizacijom tek pošto su se, tokom 1980-ih, svemu pridružile Kina i Indija. Svejedno, globalizacija je stvorila to što je u Francuskoj postalo poznato kao Les Trente Glorieuses - slavnih 30 godina rasta životnog standarda nakon završetka II svjetskog rata.
Le Pen i njene kolege populisti tvrde da je globalizacija ili glupa darežljivost koja je pomogla svima ostalima na račun nacije, ili pojava koja je donijela korist samo eliti, a ne i običnim ljudima. Za njih patriotizam znači biti jači i brži na račun zaštite nacionalnih interesa i prihvatanja demokratičnije politike koja pomaže radnim ljudima, a ne “debelim mačorima” koji pripadaju uskom krugu bogatih putnika.
Drugi dio tog argumenta - da su interesi običnih ljudi bili podređeni eliti - treba saslušati. Demokratija, u kojoj se većina osjeća zaboravljenom ili eksploatisanom, nije čvrsta. Biće srušeni ili vlada ili sistem. Birane osobe na državnim dužnostima moraju naći odgovore za visok nivo nezaposlenosti i pogoršanje uslova života. Glavne partije moraju jasno objasniti da odgovori na ta pitanja ne leže u zatvaranju granica i umova. Nema nijednog primjera u istoriji da su društva ili ekonomije, koji su procvjetali i rasli u dugoročnoj perspektivi, odbacivali globalizam.
Nadalje, iako otvorenost ne garantuje procvat, ona je uvijek bila neophodan uslov rasta. Naravno, optimalni obim otvorenosti predmet je za diskusiju. Ali značajni, produktivni argumenti usredsređuju se na to kako formirati sferu obrazovanja, tržište rada, naučna istraživanja i politiku socijalne sigurnosti da bi se društvu pomoglo da se prilagodi svijetu koji ga okružuje. Patriotski izbor - to jest nacionalni interesi - uvijek je sadržao razvoj unutrašnje politike koja bi se na najbolji način koristila prednostima globalizacije.
Za glavne partije u Francuskoj, Konzervativnu partiju Velike Britanije i međunarodno-raspoložene protivnike Donalda Trampa u SAD, nema nikakve koristi od kopiranja argumenata njihovih kolega ekstremista. To bi značilo ustupanje važne pozicije u političkoj borbi - kako na najbolji način služiti zemlji i njenom narodu. Vodeće partije treba da se vrate sebi odgovornost za patriotizam i same ponovo razmotre nacionalne interese. U savremenom svijetu, nacionalni interes sadržan je u usmjeravanju, a ne u ukidanju otvorenosti.
Autor je bivši glavni urednik The Economista
Prevela: N. Radoičić
Copyright: Project Syndicate, 2015.
Bonus video:
