Osnovno što mora držati na pameti svatko tko ovih dana sjeda za tastaturu da piše o hrvatskom špageti vesternu na temu formiranja vlasti jest da se trenutačna slika u momentu može (opet!) okrenuti. Most, SDP, HDZ odjednom se prekobicnu i hipoteze izvise. I tako stalno, kraja se još ne vidi.
No čak i u tom mahnitom postizbornom ruletu, kad je sve još pod upitnikom, o nekim se važnim stvarima sada ipak može govoriti sa sigurnošću.
Prva je da nitko u ovoj inače legitimnoj utrci do vlasti nije ostao čist i da se svetaca ne vidi. Samo što suza nije kanula od ganuća Karamarku kad je u kamere objašnjavao da je prekinuo s Mostom jer ne može izdati svoje birače i ući u vlast sa SDP-om.
Djeca bi ga se, kaže, sramila da je potpisao. Moraš se moći pogledati u ogledalo. A onda jučer, hop, hop, vratio bi se natrag u svehrvatski pristajem-bit-ću-sve-što-hoćeš projekt s Mostom. Ništa novo, Karamarko je, neiskreno driblao kroz pregovore i ranije. HDZ je razradio cijelu tehniku pitijskih odgovora na pitalice Bože Petrova.
No, opće petljanje počelo je još s onom bizarnom izjavom da Most neće u koaliciju ni sa SDP-om, ni s HDZ-om, koju je Petrov potpisao kod bilježnika i njome mahao na Trgu bana Jelačića. To sada djeluje kao podvala da se namame protestni birači. Jer ono čime Most maltretira naciju već mjesec i pol može se, naravno, zvati samo koalicija i nikako drukčije, posve nevažno hoće li partnera biti dva ili tri.
Most ni kasnije nije igrao kao šampion zadane riječi, lista zahtjeva se stalno redizajnirala, stavovi su se sto puta mijenjali. Sebi su skočili u usta i sada, u nedjelju. U subotu je Petrov objavio da je gotovo, HDZ više nije u igri, a dan kasnije su ih opet pozvali za pregovarački stol.
A u pokušajima da sami sebe ne isključe iz dobitne kombinacije i da ušićare još nešto vremena, mutili su cijelo vrijeme i HDZ i SDP. Milanović je izvrijeđao Most na pasja kola, a onda je potpisao cijeli paket njihovih zahtjeva. Jedan dan bili su »mostobran za povratak kriminalne organizacije na vlast«, a začas su postali uvaženi partneri.
Političari se po definiciji vole razmetati kako su principijelni i pošteni, ali to je, naravno, totalna naiva, u stisci pogotovo. Prijetvorno ponašanje svih triju stranaka realisti će nazvati političkim dijalogom, pregovaranjem i traganjem za kompromisom bez koga politika ne postoji. Idealisti to vide kao moralni pad, prljavštinu i prijevaru. Ali to je politika, savjest je savjest, ali vlast je vlast.
Drugo, iza parola o jedinstvu i Grmojinog “Sve smo jači”, Most se jako trese. Još uvijek treba očekivati da će se u odsudnom trenutku pobuniti i otići sa “svojima” onaj dio koji je blizak HDZ-u, ili ona struja koja preferira SDP. To bi zauvijek pokopalo Most. Zato vrh nastavlja ovu ubitačnu politiku ekvidistance. A Milanović se i dalje s razlogom nada da plan o 76 mandata nije posve propao.
Treće, Petrov umire od straha na pomisao da možda neće moći eskivirati premijerski položaj. Mora se reći da je taj osjećaj apsolutno opravdan.
Četvrto, i SDP i HDZ pripremaju se za izbore, sve što govore ovih dana namijenjeno je biračima. Glogoški je, uostalom, objavio da šator ostaje. I peto, stvarno još ništa nije gotovo.
Bonus video:
