Ono što definitivno najviše nedostaje crnogorskom društvu je ideološki obrazac po kome bi se ono razvijalo. Bez ideološke matrice teško da će biti i društvenih vrijednosti koje će ovo društvo baštiniti. Demokratija, građansko društvo ili bilo koja vrsta integracija, samo su floskule koje se vrte u medijima i lišene su stvarne vrijednosti.
Primjer prvi: građanska demokratija je vid političkog uređenja. Sama po sebi je nesavršena i podložna manipulacijama. Građanska demokratija priliči visoko razvijenoj građanskoj svijesti pojedinca i samo tako je moguće njeno funkcionisanje. U suprotnom (u crnogorskom slučaju) građanska demokratija bez građanskog društva postaje šizofrena za pojedinca. Ni građanin ni nacion, poluslobodan pojedinac nesvjestan svojih interesa, jer mu se nameću drugi interesi koje ne razumije. U ovakvim društvima bez građanske svijesti (ili je u povoju) demokratija se pretvara neformalnu diktaturu interesne grupe.
Primjer drugi: evropske i NATO integracije su promovisane pojedincu u crnogorskom društvu kao strateški cilj razvoja tog društva. Društvene strukture, kojima hrlimo, nastale su kao izraz potreba tih zapadnih društava u procesu njihove društvene evolucije. U našem slučaju otišlo se korak dalje. Javno se promoviše projekat nametanja zapadnih vrijednosti svakom pojedincu. Vaspitavanje znači prihvatanje nekih vrijednosti i pravila, slobodnom voljom. Nas vaspitavaju da prihvatimo vrijednosti i pravila evroatlantskih demokratija. Za kratko vrijeme i na vještački način. Bez slobodno izražene volje pojedinca i uz obilato iskazanu volju za moćima naših koristoljubaca.
Ideološki posmatrano slobodna volja pojedinca je postulat od koga treba poći. Što to znači? Znači dati pojedincu mogućnost prihvatanja ili neprihvatanja nečega uz sve uvažavanje pogrešnih odabira pojedinaca. Sa druge strane, volja za moć se promoviše kao pravo jačeg, bogatijeg i nekog ko je bliže centrima moći. U crnogorskom društvu svojim podanicima vlast ohrabruje ovakvu volju kao društveno poželjnu. Sasvim je normalno u Crnoj Gori da se moćniji i bogatiji liječe u inostranstvu, da se u inostranstvu i školuju, da za njih važe posebni zakoni. Volja za moć obezbjeđuje sve ove socio-ekonomske privilegije. Ideološki, ovo se tumači kao neoliberalni kapitalizam. Pojedinac je sveden na brojku koja posjeduje žiro-račun u banci i kome se nameću njegovi izbori.
Slobodna volja pojedinca je neprepoznata opozicija u Crnoj Gori. Volja za moć je vlast kojoj streme sve političke strukture u državi. Taman ja bio ili ne bio za NATO ili LGBT populaciju, bio ja Crnogorac ili Srbin, Albanac ili Hrvat, katolik, pravoslavac ili musliman ili bilo što drugo - imam pravo na sve to. I makar se ja sa tim duboko ne slagao, spreman sam da sve te različitosti prihvatim. Moja slobodna volja mora biti jednaka tuđim slobodnim voljama. Moje vrijednosti koje sam dobio svojim vaspitanjem i moj moralni kod moraju biti vidljivi i poštovani. To u konačnom znači, da se poštuje ideja da svako vrijedi i napreduje samo na osnovu sopstvenog uspjeha i da se na društvenoj ljestvici penje na osnovu rezultata svog rada. Ovu ideologiju javno manifestujem.
Autor je predsjednik podgoričkog odbora Sindikata prosvjete
Bonus video:
