ALTERNATIVE

Zatvaranje poslanika

Crnogorsko pravosuđe je izmislilo način da poslanika mimo Ustava “stavi u zatvor“. Da sve navodno bude ”zakonito“, pa su i neki drugi pravnici i advokati nasjeli na konfuziju i koliziju ustavnih i zakonskih rješenja. Pa povjerovali da nešto može biti zakonito, iako nije ustavno
125 pregleda 6 komentar(a)
nebojša medojević, Foto: Filip Roganović
nebojša medojević, Foto: Filip Roganović
Ažurirano: 12.01.2019. 13:14h

Specijalno državno tužilaštvo, Viši sud, Apelacioni sud. Svi misle isto. Poslanik može biti ”stavljen u zatvor do dva mjeseca“ jer odbija da svjedoči. Pri čemu se Apelacioni sud o ovom pitanju - pozivu na poslanički imunitet, ne izjašnjava odlučujući 20. 11. 2018. godine po žalbi Medojevića.

Tužilaštvo i sudovi tvrde da je u ovom slučaju moguće staviti poslanika u zatvor, bez obaveze da mu bude “skinut” imunitet u odgovarajućoj skupštinskoj proceduri.

Od čega ga onda štiti imunitet, ako ga ne štiti od neslobode, od zatvora, od pritvora, od stavljanja u zatvor?

Koji je uopšte smisao poslaničkog imuniteta? Valjda da poslanik može slobodno, bez straha od gubitka slobode, obavljati svoj posao. A njegov posao je da govori, piše, glasa! Može li poslanik koji je ”stavljen u zatvor” da obavlja svoj posao? Ne može! Da li je tako ugrožena društvena vrijednost koju je Ustav namjerio da zaštiti? Jeste!

Sada već svi znaju da pored zatvorske kazne, pritvora postoji i ”stavljanje u zatvor“. Izgleda da je riječ o jednokratnoj mjeri koja ima za cilj slamanje volje potencijalnog svjedoka i njegovo privođenje svjedočenju (u ovom slučaju) po mjeri tužilaštva. Ako svjedok izdrži dva mjeseca, nikome ništa. Ni svjedočenja, ni nove kazne.

Crnogorsko pravosuđe je izmislilo način da poslanika mimo Ustava “stavi u zatvor“. Da sve navodno bude ”zakonito“, pa su i neki drugi pravnici i advokati nasjeli na konfuziju i koliziju ustavnih i zakonskih rješenja. Pa povjerovali da nešto može biti zakonito, iako nije ustavno.

Izreka iz rimskog prava kaže da ”ko može više može i manje“, ali nema nijedne koja kaže da ”ko može manje, može i više“. Nije logično, nije prirodno, nije pravno!

Jer ako sud može da ”stavi u zatvor“ poslanika na dva mjeseca, zašto je onda Ustav propisao da poslanik može biti pritvoren samo u slučaju da je zatečen u vršenju krivičnog djela za koje je propisana zatvorska kazna od pet (!!!) godina.

Kako je moguće da procesna nedisciplina za koju je zaprijećena “kazna“ od dva mjeseca bude snažniji osnov od izvršenja krivičnog djela za koje je zaprijećena kazna nešto niža od pet godina?

Ovaj slučaj koji je odveo poslanika u zatvor je po svojoj krivično-pravnoj suštini i sadržaju zanemariv u odnosu na sve ono što se Medojeviću i njegovim političkim saradnicima stavlja na teret u drugim procesima. Tim prije je apsurdno da je u ovom slučaju ”stavljen u zatvor“, dok je u drugim slučajevima, na jedan ili drugi način, bivao zaštićen.

Vjerujem da naši ustavopisci zaista nisu vjerovali da neki drugi zakon može izvrgnuti ruglu ustavnu normu i pronaći zaobilazni način da se poslanik stavi u zatvor mimo ustavne i skupštinske procedure.

Vjerujem da ni zakonopisci zaista nisu vjerovali da se kazna za odbijanje svjedočenja može jednog dana sprovesti na štetu nekog poslanika, protivno Ustavu i cilju člana 86 Ustava.

Ipak, bez obzira na sve pravne zavrzlame, ne može se pravilno primijeniti odredba procesnog zakona, zanemarujući ustavnu odredbu iz člana 86 u konkretnom slučaju jednog poslanika.

Zato još više zabrinjava što se Apelacioni sud u odlučivanju po žalbi ne izjašnjava o imunitetu na koju se poziva poslanik.

Zato je i još snažnija obaveza Ustavnog suda da ovom bezakonju stane na put.

Ali, nije moguće razumjeti sve ovo što se događa ovih dana bez poznavanja svega onoga što se ovdje dešava od popodneva 16. 10. 2016. godine. Dva sudska procesa protiv poslanika i članova rukovodstava opozicionog Demokratskog fronta za najteža krivična djela, javne i političke presude prije suda i suđenja, blokada partijskih računa, zahtjevi za skidanjem imuniteta, incidenti u skupštinskom holu, prijetnje u medijima, u Skupštini, u sudskoj sali, ”zveckanje“ građanskim ratom, destabilizacijom, nemirima. Političko-pravosudni i medijski rat koji je u jednom dijelu postao lična stvar i stvar inata u kojem su pravo i dobar ukus odavno bačeni pod noge. Pa je tako jednome dopalo da može da prijetnju realizuje, a drugoga da bude žrtva ostvarenja te prijetnje.

Nažalost, poznavanje konteksta ne pomaže nam da do kraja odgovorimo na pitanje - koliko će sve ovo još dugo trajati? Kakve će posljedice imati na politički, pravni, društveni i medijski sistem?

Na kraju, poruka koju vladajući režim šalje poslanicima (ali i svim drugim kritičarima) je da moraju voditi računa da u svojem izražavanju ne pređu liniju koja vrijednosni sud razdvaja od činjenica. U suprotnom, mogu biti pozvani da svjedoče, a ako sudska vlast bude smatrala da to nisu uradili, onda ih čeka noć, policijska ”marica”, stavljanje u zatvor, samica…

Autor je predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa

Preporučujemo za Vas