Terorizam je jedna od najvažnijih tema o kojoj su morali da razgovaraju članovi grupe G-20 na samitu u Antaliji. Ali, rezultati tog razgovora su tanki
Poslije napada u Parizu, članovi grupe G-20 su morali da se pozabave i islamističkim terorizmom. U zajedničkoj izjavi protiv terora, oni su se ograničili na dvije konkretne mjere: finansiranje terorističkih mreža bi trebalo da se prekine, a tajne službe bi trebalo da bolje i intenzivnije razmjenjuju informacije o osumnjičenim licima. Obje stvari su ispravne, ali ni jedna ni druga - neće funkcionisati.
Finansiranje neće biti prekinuto jer muslimani nisu upućeni na „zvanični“ sistem banaka i transfera novca. Oni novac šalju preko takozvanog sistema Havala, u koji nadzorni organi i službe bezbjednosti nemaju pristup.
S druge strane, cinično zvuči to što jedna zemlja kao što je Saudijska Arabija potpisuje antiterorističku deklaraciju - vehabijska kraljevina je godinama finansirala „Islamsku državu“, talibane i ostale brutalne islamiste. Ni Turska - domaćin samita koji je i sam na meti terorizma - nije bez putera na glavi. Stratezi u Ankari su dugo vjerovali da mogu da ugrade ubice IS-a u svoje igre moći u regionu, kao i da mogu njima da upravljaju. Smrtonosna zabluda!
Najvažnija pitanja ostaju bez odgovora
Saradnja tajnih službi je delikatna stvar. Ona je ograničena čak i među zemljama sa istim političkim konceptima. Zašto bi kineski agenti sarađivali sa indijskim? - Te dvije zemlje su geopolitički rivali. Kako da američka CIA i ruski FSB razmjenjuju podatke? Ono što je za jedne terorista, za druge je možda zabludjela ovca ili čak skriveni saveznik. Eno primjera PLO, PKK, IRA; imena se mijenjaju, a kodeks špijuna je uvijek isti.
Islamistički teror polazi iz Sirije - u toj zemlji je sjedište terorista IS-a. Zato je ispravno to što su Rusija i Amerika u Antaliji prvi put ozbiljno riješili da preduzmu zajedničke diplomatske korake u pravcu Bliskog istoka. No prije nego što Ujedinjene nacije uspiju da postignu nešto u Siriji, tamo će i dalje biti vođene borbe; ljudi će odatle i dalje bježati. Pri tome je bojno polje u Siriji sve nepreglednije.
O slanju kopnenih snaga su članovi G-20 govorili samo šapatom. Ko bi ih poslao, ko bi njima komandovao? Da neće NATO, iako je Rusija već intervenisala u Siriji?
Razni zaključci G-20 se međusobno ne slažu. Izbjeglice sada važe kao problem čitavog razvijenog svijeta. Tako to piše u završnoj izjavi. Glavni uzrok izbjeglištva (i u svjetskim razmjerama) ostaje građanski rat u Siriji. A kako će se on okončati, i kako pobijediti „Islamsku državu“ - pitanja su na koja moćnici u Antaliji nisu mogli da odgovore.
(Deutsche Welle)
Bonus video:
