Premda je nedavno i Svjetski ekonomski forum pozicionirao hrvatsko pravosuđe na kriminalno 120. mjesto među 140 država, svaka se kritika u našoj industriji pravde prima s indignacijom. Te kritičari nemaju pojma o materiji. Te ne valjaju zakoni. Te nemaju dovoljno novca. Te su pretrpani poslom. Te Ustavni sud radi ono što ne smije.
Uglavnom, uvijek skaču kao opareni vrelom vodom. Od ljudi koji rade u pravosuđu više puta sam čula da suci i tužitelji ne podnose novinare. Oni stalno problematiziraju kvalitetu njihovog rada, postavljaju pitanja i nalaze propuste u optužnicama i presudama. To, naravno, i jest posao medija, ali čini se da pravosuđe smatra novinare svojim glavnim neprijateljima.
Ali pogledajmo samo nanovo aktualizirani slučaj Ive Sanadera koji je, nakon hapšenja u Salzburgu 2010, naslagao pet debelih optužnica, a ja ga svako malo srećem u dućanu gdje kupujem kruh i mlijeko. Ili Bandića, koji je involviran u 13 optužnica. A nema još ni jedne pravomoćne presude, vodi glavni grad i najjači je koalicijski partner sadašnje HDZ vlade.
Sanaderu su prošlog tjedna izrečene dvije prvostupanjske presude, samo nebo zna kad ćemo vidjeti išta pravomoćno, a još tri preostala postupka vuku se kao gladne godine. Za ratno profiterstvo u aferi Hypo dobio je sada 2,5 godina zatvora i obavezu da u proračun uplati 3,6 milijuna kuna “provizije” iznuđene 1994. od austrijske Hypo banke.
No to suđenje - za djelo počinjeno prije 24 godine - samo je jedna međufaza cijele te tragikomične priče koja je po svemu upravo tipična za VIP suđenja u Hrvatskoj. Prethodnu osuđujuću presudu za Hypo iz 2012. prvo je Vrhovni sud smanjio za pola godine, pa su Sanaderu ostale tri godine zatvora plus povrat iste svote novca. A onda je Ustavni sud sve to ukinuo i vratio suđenje na početak. Novi nastavak slijedi, novi žalbeni rok je počeo.
U drugom procesu, nepravomoćno dovršenom također u ponedjeljak, a riječ je o slučaju HEP-Dioki, oslobođeni su i Sanader i njegov suoptuženik Ježić, a optužba da je HEP oštećen za 3,8 milijuna kuna pala je u vodu. U međuvremenu je umro Ivan Mravak, koji je u svom iskazu teretio Sanadera i Ježića, i sutkinja je zaključila da je moguća samo oslobađajuća presuda. Optužnica je podignuta 2012, a nakon šest godina tek je prvi stupanj odradio svoj posao. Žalbeni rok opet traje.
U slučaju Ina-MOL, Sanader je bio pravomoćno osuđen da je uzeo mito od 10 milijuna eura kako bi MOL preuzeo upravljačka prava nad Inom. Dobio je 7,5 godina. No, Ustavni sud je ukinuo i tu presudu. Novo suđenje počelo je tek u utorak. Uskoro nastupa zastara.
Proces za Fimi mediju okončan je 2014., Sanader je dobio 9 godina. Presudu je ukinuo Vrhovni sud, a sada je Nevenka Jurak bolesna pa sve stoji. Za slučaj Planinska lani je bivši premijer kažnjen sa 4,5 godine zatvora. Stvar od tada stoji na Vrhovnom sudu.
Gdje je problem ovog pravosudnog cirkusa, neka onda kažu sami. Ali svakako nije ni u mljekarskoj industriji, ni u košarkaškom savezu, a ni u novinarskom društvu. Sudac Mislav Kolakušić ustvrdio je ovih dana da se u Hrvatskoj svake godine kroz korupciju ukrade više od 30 milijardi kuna i da na isti način nestane polovica novca za javne nabave. Što naše pravosuđe ima na to reći, to vidimo. Ništa.
Bonus video:
