Dok prolaze kroz dugi proces izbora kandidata za predsjedničke izbore sljedeće godine, republikanci i demokrate se susreću sa istim pitanjem: hoće li se nastaviti aktuleno anti-establišment (i čak anti-političar) raspoloženje u predsjednikoj trci?
Prvi put Dan rada (prvi ponedeljak u septembru) nije bio demarkaciona tačka za predsjedničku trku: opšte teme su već bile objavljene. Odbojnost prema vlasti i tradicionalnim političarima djelovala je kao tornado na predsjedničke kandidature ovog ljeta, brišući kampanje nekih koji su se nekada računali u ozbiljne protivnike.
Među republikancima to osjećanje, naravno, ne čudi kad se uzme u obzir njihovo čvrsto skretanje udesno i poslovična netrpeljivost prema predsjedniku SAD Baraku Obami. Ali to je odgovaralo bogatom, bučnom hvalisavcu koji je ušao u trku i napada obične političare, nazivajući ih “glupima”, insistirajući da sam može uraditi sve potrebno.
Oni koji su smatrali Donalda Trampa “klovnom” nisu mogli predvidjeti da je on pronicljivo pročitao duh Republikanske partije i da tačno zna gdje da zarije nož u konkurenta. Njegov opis bivšeg guvernera Floride, Džeba Buša, kao čovjeka sa “niskim nivoom energije” nanio je realnu štetu kandidatu koga su mnogi, čak i prije nego što je ušao u trku, smatrali favoritom.
“The Donald”, upravo tako zovu poznato bivše TV lice SAD, objasnio je atraktivnost svoje kandidature kako za američki partiotizam, tako i za mračnu stranu zemlje. Njegov slogan “Učinimo Ameriku ponovo velikom” usmjeren je na one koji su rastrojeni zbog toga što SAD više ne može diktirati svoju volju u sve zamršenijem svijetu. Za njih, i za Trampa, kriv je Obama: on ne brani zahtjeve SAD pred stranim liderima (Netanijahu se možda ne bi složio); prerano je izveo vojsku iz Iraka (mada je plan napravio republikanski prethodnik); on se čak “izvinjava” zbog ponašanja Amerike.
Tramp podilazi upornom rasizmu i nativizmu Amerike; kune se da će nekako naći i deportovati 11 miliona neregistrovanih stranaca u učvrstiti granicu SAD sa Meksikom podizanjem zida koji bi platio - Meksiko. Njegovo poražavajuće samoljublje (jer je sve što on radi “izuzetan, veliki, divan, najbolji” postupak) istovremeno je i njegova vizit-karta i njegova politika.
Otprilike sredinom avgusta, dok je Trampov rejting rastao čak i nakon javnih istupa koji bi oborili s nogu jednostavne smrtne kandidate, pametnima je sinulo da Tramp nije tek ljetnji zanos. Postalo je očigledno da on može dobiti prvi nominacioni krug, kokusi u Ajovi, i da već vodi u drugom, u Nju Hempširu, a takođe i u drugim državama. Već se govorilo, i to ne u šali, da bi mogao postati kandidat republikanaca.
Ali “anti-establišment” raspoloženje u vrijeme ove kampanje nije ograničeno na republikance. Socijalista Berni Sanders i plutokrata Tramp odgovaraju na taj impuls. Govoreći jasnim, pripovjedačkim rečenicama, Sanders uspostavila idealistički koncept državne politike koja privlači veoma mnogo ljudi na rastućem lijevom krilu Demokratske partije.
S druge strane, Džeb Buš i mogući kandidat demokrata Hilari Klinton, ovaploćuju tradicionalnu politiku. Oboje su grupisani, spakovani, i oprezni, dok se Tramp i Sanders, kako se smatra, ne ustručavaju i govore o stvarima “kakve one jesu”.
Sanders koristi široku razočaranost u kompromise koje su pravili američki lideri, uključujući centristu Bila Klintona. Pokušavajući da uskladi provaliju između dva krila Demokratske partije, Hilari Klinton sve više ide ulijevo, dok Sanders privlači mase, što njoj tek predstoji da učini. Osim toga, njena kampanja iz sve snage pokušava da izbjegne potrese prouzrokovane otkrićem da je vodila zvanični biznis na privatnom serveru dok je bila na mjestu Obaminog državnog sekretara.
Međutim, privlačnost Trampove politike među republikancima je sporadična: od umjerenih do konzervativaca, obrazovanih, evangelista, muškaraca i žena. Ona uključuje grupe koje vjeruju u izuzetnost bijele rase: u junu su Trampa podržale dnevne novine The Daily Stormer, najveći američki sajt za neofašiste. Kada su dvoje ultradesničarskih aktivista u Bostonu pretukli Južnoamerikanca beskućnika i kada je jedan od njih izjavio da je dejstvovao u ime Trampa, kandidat je primijetio da su neki njegovi sljedbenici “eksplozivni”. Ispitivanje pristalica Trampa pokazalo je da 66% njih smatra da je Obama musliman, a 61% da se nije rodio u SAD (tvrdnja koju je Tramp neprestano iznosio na sva zvona i nakon što je demantovana).
Najbiliži republikanski suparnik Trampa - Ben Karson, poznati neurohirurg, takođe nema nikakvog političkog iskustva i govori čudne stvari. Ali Karson ih izgovara tiho i možda je zato njegov rejting u Ajovi viši nego rejting njegovih republikanskih konkurenata (u jednoj od anketa on čak stiže Trampa). Karson je, na primjer, rekao da ljudi ulaze u zatvor kao heteroseksualci a izlaze kao homoseksualci; da je Amerika fašistička Njemačka u gušenju ideja i protivnika; i to da predsjednik ne mora da sprovede u djelo nedavnu odluku Vrhovnog suda o legalizovanju istopolnih brakova.
Tramp i Karson, pored dva druga kandidata, koji su u trci politički autsajderi - Ted Kruz, senator države Teksas, i bivši generalni direktor Hjulit-Pakarda, Karli Fiorina - sada imaju oko 60% podrške među republikancima Ajove. Buš i ostali, uključujući Renda Pola, Skota Vokera i Marka Rubioa - sve tadašnji favoriti političke štampe - zaostaju. Da bi povratili svoju poziciju neki su, posebno Voker, upali u zamku pokušavajući da preteknu Trampa.
Ali postoji samo jedan Tramp i njegova kandidatura izaziva nastupe bijesa kod dijela Republikanske partije, posebno kad se uzme u obzir otvoreno neprijateljstvo u njegovoj predizbornoj kampanji u odnosu na Južnoamerikance u SAD. Posle reizbora Obame 2012, vođe Republikanske partje naručile su istraživanje koje je pokazalo da kandidat partije mora dobiti više latinoameričkih glasova nego ikad kako bi osvojili Bijelu kuću. Sada je malo šansi da partija to dobije ako joj Tramp bude barjaktar.
Do sada, Tramp je dovodio u pitanje zakone političke gravitacije. Ali ostaje mogućnost da njegova kandidatura propadne tako što bi neki od njegovih suparnika izašli iz trke i natjerali svoje pristalice (bogate pokrovitelje) da se iskristališu oko kandidata kojeg oni smatraju najrealnijom alternativom. Bilo bi to olakšanje za lidere Republikanske partije koji su nedavno od Trampa dobili obećanje (od koga je, naravno lako odustati) da neće počinjati nezavisnu predsjedničku kampanju ako ga ne nominuje partija.
U međuvremenu, obje partije imaju razloga za nervozu. Pošto su Sandersovi izborni pokazatelji sada značajno ispred H. Klinton u Nju Hempširu, ozbiljni komentatori počeli su da spekulišu da će Amerikanci, na kraju, birati između - Sandersa i Trampa.
Autorka je napisala knjigu Washington Journal: Reporting Watergate and Richard Nixon's Downfall (Copyright: Project Syndicate, 2015.)
Prevod: N. RADOIČIĆ
Bonus video:
