On je bio u pogeršno vrijeme na pravom mjestu. Između grčke krize, atomskog sporazuma sa Iranom i otvaranja ambasade Sjedinjenih država u Havani, njemački ministar spoljnih poslova Frank-Valter Štajnmajer je 20. jula sletio na Kubu.
Samo ravno dva dana trajao je njemačko-kubanski zanos. Samo dva dana je Štajnmajer hodao lavirintom kubanskog socijalizma. Samo dva dana je rezervisao vrijeme da bi razogarao sa preduzetnicima i kulturnim pregaocima na licu mjesta.
Kratka posjeta starim revolucionarima u Havani zasluživala je više političkog pozora. Kao prvi savezni ministar spoljnih poslova Njemačke koji je došao na Kubu, Štajnmajer je trebalo da uputi jasni revolucionarni signal tipa: Njemačka ne prepušta političku budućnost Kube isključivo u ruke SAD.
Ali upravo taj signal je izostao. Ubuduće će zato, osim u Havani, politika Kube biti prije svega vođena u Kongresu SAD. Jer, bez saglasnosti kongresmena i senatora u Vašingtonu se ne može podići embargo sa privrede Kube.
Ne samo američke, nego i evropske i njemačke firme, te investitori iz cijelog svijeta nestrpivo čekaju na taj američki potez. Do sada niko nije htio da zbog investicija na Kubi izgubi pristup tržištu SAD. No, što se više bliži kraj embarga, tako se čini, time delikatnija bila pozicija Kastrovog režima u Havani. Konačno: neprijateljstvo prema SAD je za više od 50 godina služilo kao legitimacija jednopartijskog sistema. Ne samo u Palati Revolucije, nego se i na ulicama Havane osjeća difuzni strah od toga, što će se desti poslije skidanja embarga.
Da li će Kuba slijediti primer Kine? Ili tendira ka socijalnoj tržišnoj ekonomiji Evrope? Ili će doći američki kapitalizam?
Iz njemačke perspektive posmatrano, ovo su poznata i opravdana pitanja. Napokon, pri ujedinjenju Njemačke puno građana bivše DDR plašilo se da će njihova Republika biti rasprodata.
Štajnmajer je mogao da da detaljne informacije o vrelom prelasku sa socijalističke planske privrede na socijalnu tržišnu privredu. On je mogao i da imenuje teškoće i socijalnu problematiku, koji pri tome nastaju.
Mogao je saznanja i lekcije, koje smo naučili, da preda dalje. Mogao je da govori o trećem putu između komunizma i kapitalizma, koji u Njemačkoj nije uspio, ali o kome i dalje puno ljudi na Kubi sanja.
Ali Štajnmajer, nažalost, nije imao dovoljno vremena za iscrpne razgovore na Kubi. Njemačka je od Havane daleko i najvjerovatnije zabavljena sa sopstvenim problemima. Kao i poznatim problemima Evrope.
Poslije Štajnmajerove posjete Havani postalo je jasno: ubuduće će Kuba puno češće pregovarati sa Vašingtonom nego sa Berlinom: Adiós, Alemania!
(Deutsche Welle) Prevod: M. VULETIĆ
Bonus video:
