U jeku priče o velikim planovima u oblasti promocije naših nacionalnih parkova, htjela bih da skrenem pažnju na jedan alarmantni primjer naše elementarne nebrige koja se odnosi na očuvanju neposredne okoline. O tome kakva smo "osviješćena" sredina u smislu brige o prirodi ne ne govore samo divlje deponije, opšti nemar, jer - ima nešto još gore.
Na putu Cetinje-Podgorica, iznad Dobrskog Sela, sa obije strane ceste, nalazi se mlada borova šuma. Stabla su "okićena" groznim bolesnim grudvama. To su gnijezda borovog napasnika - litijaša. U velikim bijelim, pamučastim "balonima" nalazi se bezbroj larvi ove opasne štetočine. Mnogi od nas su bar jednom u životu vidjeli kako se lanac njihovih gusjenica proteže preko puta kao kakva dobro istrenirana vojna formacija. Larve litijaša sisaju sokove bora, koji počinje polako da se suši. Gnijezda se nalaze na ovom mjestu još od jesenas i sad, u ove cvjetne majske dane, možemo samo da konstatujemo kako se drveće suši, poprimajući ružnu mrku boju, boju njihove smrti. Litijaš je obavio svoj posao, tik pred našim očima.
U ovom trenutku nije bitno ko je nadležan da spasi borove, Zelenilo Cetinja, ili neka druga organizacija. Poražavajuća je činjenica da svi vidimo što se dešava, ne reagujući na ovaj zločin prema prirodi. Da ironija bude veća, nije litijaš zahvatio nepristupačne vrleti, niti strme planinske vrhove. On "caruje" bukvalno na samom asfaltu. Ne treba nikakva posebna strategija da se ovaj problem riješi, dovoljne su specijalne makaze na motkama i na kraju spaljivanje gnijezda litijaša. Možda ovaj lament nad borovima može da zvuči previše ostrašćeno, ali, kad se horde litijaša razmile tražeći nove žrtve, biće kasno za čitavi odnjegovani šumarak, podignut da oplemeni posne kamene obronke.
Sigurna sam da će svaki posjetilac Crne Gore, posebno stranac, biti zapanjen i zgrožen našom nebrigom. Džaba okrugli stolovi o nacionalnim parkovima, džaba upakovane priče o njihovoj turističkoj ponudi, kada se ovako drastični nemari dešavaju, bacajući sjenku na sve "slatke" priče o planinarenju, splavarenju, etno selima, biciklizmu itd, itd. Kao kruna ironije, borov litijaš je napao teren između dva nacionalna parka - Lovćena i Skadarskog jezera. Dakle, njihove stručne službe to i te kako dobro vide. Iskreno se nadam da će se neko uskoro sjetiti da zaustavi obaj surovi proces, kako bi se spriječila veća šteta i "osvijetlao obraz" ekološkoj Crnoj Gori.
Istoričarka umjetnosti u penziji, Cetinje
Bonus video:
