Nakon više od deset godina najava i iščekivanja Hrvatska bi mogla dobiti zakon o osobnom bankrotu. Za više od 320.000 građana kojima su svi računi u svim bankama blokirani to je neosporno dobra vijest. Naime, život u blokadi, prema važećoj hrvatskoj regulativi, vrlo se lako u praksi može pretvoriti u cjeloživotno dužničko ropstvo.
Zamislite osobu koja je 2007. ili 2008. na vrhuncu nekretninskog balona kupila stan u Zagrebu kreditom u švicarskim francima. U međuvremenu je na temelju rasta tečaja i kamatnih stopa na švicarce otplatna rata otišla u nebo, dok je pak vrijednost nekretnine znatno pala. Unatoč višegodišnjem plaćanju višestruko većih rata, kunska vrijednost glavnice kredita veća je nego što je bila kada je kredit podignut, ali i znatno veća od vrijednosti stana.
Korisnik kredita gubi posao ili iz nekog drugog razloga više nije u stanju otplaćivati visoke rate, ovrhom ostaje bez stana, stan se na dražbi prodaje – vjerojatno uz dodatni popust - a dužnika se i dalje tereti za razliku između vrijednosti kredita i prodane cijene stana na dražbi. Taj iznos može iznositi i desetke tisuća eura, raste na temelju zatezne stope, dužnik živi u blokadi, a dug ga teoretski prati do kraja života. Takvi su ljudi, utoliko, trajno isključeni iz ekonomskog života te pogurnuti prema sivoj ekonomiji i ilegalnim izvorima financiranja.
Država, dakako, takav scenarij ne smije dopustiti i zato je prava šteta da institut osobnog bankrota nije uveden već prije. Svako društvo mora stvoriti institucionalni modus prema kojem će se dužnicima omogućiti novi početak nakon što ostanu bez imovine. Prema nacrtu hrvatskog prijedloga zakona, eventualni otpis dugova vršio bi se nakon pet godina postupka i prodaje cjelokupne imovine dužnika.
U načelu to je uravnotežen prijedlog iako je za očekivati da će biti razočaranih. Dapače, velikom broju građana koji trenutačno sa zebnjom čekaju deložaciju iz svojih domova osobni bankrot ne donosi spas, nego isključivo olakšanje da će se nakon gubitka nekretnine moći riješiti duga. To nije idealno rješenje, no u ovako kompleksnim problemima idealnih rješenja i nema.
(večernji.hr)
Bonus video:
