Očigledno je da smo ostali zaglavljeni u kružnom toku. A taj kružni tok međuvremenu se toliko pohabao i postao pun rupa da je vožnja po njemu borba za preživljavanje", izjavio je u svibnju prošle godine tadašnji predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca Ivica Mudrinić.
Replicirao mu je Zoran Milanović. "Kružni tokovi su dobri za sigurnost prometa", kazao je premijer i poentirao: "Dobra vijest je što nismo sletjeli s ceste i nećemo. Imamo taj kružni tok, ali otići ćemo u pravom smjeru. U kružnom smo toku, ali nismo u grabi". A taj nesretni kružni tok, o kojem se tako sočno debatiralo prije godinu i pol dana, iznenada nam se ukazao na predizbornom logu predsjednika Ive Josipovića.
On je njime htio poslati poruku o "pravom putu", ali čini se da će mnogo više truda trebati uložiti kako bi uvjerio birače da Hrvatska pod ovom Vladom i ovim predsjednikom ipak nije zapela u "kružnom toku".
Kružni tok korupcije
Sve to bez obzira na činjenicu da premijer Milanović, kao što smo vidjeli, nema ništa protiv kružnog toka. Dapače, sretan je što "nismo u grabi". Očito nikad nije ni bio u grabi, pa je ne prepoznaje čak ni kad upadne u nju. Zato je makar neizravno priznao da smo u kružnom toku, što nam ovih dana sugerira i Josipovićev predizborni logo, a još važnije, potvrđuju nam to i neki drugi pokazatelji. Primjerice, nedavno prezentirani indeks percepcije korupcije.
Uhićenje premijera Ive Sanadera trebalo je označiti konačni obračun s korupcijom. Sudski proces protiv nekada najmoćnijeg političara u Hrvatskoj trebao je poslati poruku svim strukturama, od vlasti naniže, da je korupcija neprihvatljiva i da će se s njome najstrože obračunati. Skeptičnim građanima, pak, cijeli taj proces trebao je izmijeniti snažnu percepciju o korupciji ukorijenjenoj u hrvatskoj politici, vlasti, birokraciji i svim državnim strukturama.
Pa ipak, nije trebalo dugo da otkrijemo kako je SDP-ova Marina Lovrić Merzel na dužnosti sisačko-moslavačke županice, upravo u periodu nakon Sanaderova uhićenja počinila više koruptivnih djela teških milijune kuna. Prije par tjedana vidjeli da se u tom periodu istim marifetlucima bavio i Milan Bandić sa svojim suradnicima. A sada nam to potvrđuje i prošlotjedno uhićenje Rene Sinovčića i zadarskih poreznika, zbog djela s kojima se povezuju i bivši ministar financija i njegov pomoćnik, otprije pod sumnjom u koruptivna djela. Da bi taj isti ex-ministar Slavko Linić nakon odlaska iz Vlade javno je optužio premijera Zorana Milanovića da prikriva korupciju.
I unatoč svemu tome, pored svih ovih hapšenja, suđenja i presuda, percepcija korupcije među hrvatskim građanima dodatno je narasla u odnosu na prethodno razdoblje. Kako i ne bi? Marina Lovrić sjedi u Saboru, baš kao i Linić, Bandić trči krugove u Bužanovoj zahvaljujući kauciji od nečuvenih 15 milijuna kuna, a navodno spasonosni sustav predstečajnih nagodba pretvorio se u plodno tlo za novu korupciju i pogodovanje.
Osim korupcije, Hrvatska je zapela i u kružnom toku politike. Jedna stranka smjenjuje drugu, optužujući je za iste stvari koje je i sama radila, ponavljajući iste greške i vadeći se na iste argumente. Obje stranke vode istu socijalnu i ekonomsku politiku, služe se istim mehanizmima vladanja, koriste istu retoriku samo drugog predznaka, kao što iskazuju isti prezir prema građanima. Jedna drugoj služe kao alibi.
I uvijek isto i stalno ukrug.
A što se hrvatskog gospodarstva tiče, onda kad nije zapelo u kružnom toku, onda je upalo u spiralu propadanja, zaduživanja, otpuštanja, depresije i besperspektivnosti. Uvijek isti simptomi iste bolesti, isti recepti za iste boleštine.
Zapeli smo u kružnom toku afera i skandala, nemoći i bezidejnosti, nepovjerenja i licemjerja.
Teško je stoga proniknuti u simboliku Josipovićeva loga o "pravom putu", kad nas on uporno asocira na zatvoreni labirint iz kojeg nema izlaza.
Naravno, valja uzeti u obzir mogućnost da šef države ima informacije i spoznaje na osnovu kojih može ocijeniti je li Hrvatska doista na pravom putu, kad mu već ustavne ovlasti ne dopuštaju da ocjenjuje tri godine mandata Vlade, ali sve što se zasad može golim okom vidjeti sugerira da smo i dalje osuđeni na kružni tok. Bez obzira koliko se premijer u njemu osjećao sigurno. A predsjednik Josipović, ako u ovoj kampanji misli ozbiljno, mora napokon prekinuti tu jalovu vrtnju. I otkriti pravi put.
Bonus video:
