Inicijativa građana Petrovca s ciljem formiranja samostalne opštine je u potpunosti legitimna jer se poziva na Zakon o teritorijalnoj organizaciji. Nastala je iz nezadovoljstva opštim stanjem sredine u kojoj živimo, prije svega, zbog posljedica agresije kapitala na prostor kao resurs, koja je motivisana isključivo profiterskim interesima i koja je posljednjih godina i na prostoru Petrovca dostigla enormne razmjere.
Dobar dio okruženja, doduše, zarad nekog sitnog interesa, mirno je prihvatao da planiranje treba da je rezultat odluka određenih unutarpartijskih i međupartijskih struktura, a najčešće i različitih interesnih grupa i beskrupuloznih pojedinaca zaogrnutih partijskim plaštom. I danas smo svakodnevno svjedoci pokušaja onih koji su makar malo napredovali u hijerarhiji u određenim krugovima, da zagospodare u svojim atarima na način da pravo na odlučivanje u svakom pogledu prisvoje za sebe!
Kao rezultat takvog odnosa prema ovom pitanju, naša sredina je danas na pragu ekološkog, saobraćajnog, komunalnog i sveukupnog kolapsa.
Inicijativa, inače, slijedi tradicije stanovnika ovog kraja za uspostavljanjem autonomije koje su stare skoro dvije hiljade godina, koje su u značajnoj mjeri bile ostvarene u doba Paštrovske samouprave, koja je egzistirala 403 godine, a koje su svoj puni smisao zadobile formiranjem Petrovačke opštine - Crvene komune 1920, kada su građani u ogromnoj većini sami izabrali svoju upravu, umjesto da im je drugi postavljaju.
Iako je ova inicijativa do sada naišla na odziv građana iznad očekivanja, treba reći da je kod nekih još prisutan skepticizam, bilo da je riječ o nedoumici koju teritoriju bi trebalo da zahvata nova opština Petrovac, bilo o razmišljanjima da to neće proizvesti boljitak, jer računaju da će mnogi koji sada čine rukovodeći dio budvanske opštinske administracije i javnih službi samo zamijeniti mjesto stolovanja.
Prisutno je i nezadovoljstvo zbog činjenice da su posljednjih godina mnogi, ni krivi ni dužni, u više navrata pretrpjeli oštećenja stvari i imovine zbog čestih poplava, te da su bili prepušteni sami sebi u otklanjanju tih posljedica, a da ne govorim koliko smo svi mi zajedno izgubili kada je riječ o vrijednosti naše imovine, zbog neprimjerene i haotične izgradnje u Petrovcu posljednjih godina.
Odgovor za ove prve mogao bi se sastojati u sljedećem. Naime, na zborovima građana održanim januara 1919. godine „jednoglasno i bratski i slobodnom voljom u dobroj namjeri“ postignut je dogovor o formiranju dvije opštine, jedne sa sjedištem u Sv. Stefanu i druge u Petrovcu (od Smokov vijenca do Kufina). Danas pogotovo, na teritoriji nekadašnjih Paštrovića, dijelimo između sebe različite probleme i interese, pa se za neka nastojanja pojedinaca za reviziju navedenog sporazuma, može reći da su više rukovođena emocijama, nego razumom.
Svi ostali, i drugi i treći, bez obzira na probleme sa kojima se suočavaju, treba da shvate da je krajnji cilj ove inicijative, a i posljednji trenutak, da građani Reževića, Petrovca i Buljarice počnu sami da rješavaju probleme u svojoj kući! Zato u ovoj priči ne smije biti suprostavljenih tabora, rezultat referenduma do kojeg će svakako doći po ovom pitanju, treba da odražava jedinstvenu volju svih građana sa ovog područja.
Od pojavljivanja ove inicijative u javnosti je bilo poprilično prisutno nesnalaženje političkih, odnosno partijskih, struktura koje nijesu navikle na bilo čije druge inicijative, osim na one koje nastaju ispod njihovih šinjela, bilo da je riječ o onima na pozicji, ili onima u opoziciji - davno su se već partijske elite navikle da funkcionišu unutar postojećih okvira. Zato bi sada svi oni trebalo da se zabrinu i dobro promisle kojim putem i a koji način ići dalje.
Njihovim programima su neophodne nove ideje i novi mladi, obrazovani i sposobni ljudi koji će ih sprovoditi. Građani će, svakako, kada za to dođe vrijeme, odlučiti da daju povjerenje onima koji to budu najviše zaslužili. Bilo bi ne samo poželjno, već i neophodno da pri tome imaju na umu osobine koje su krasile nekadašnje petrovačke komunare:
„Tradicija i ugled porodice imali su značajan uticaj na opredjeljivanje potomaka, pa su tako i petrovački komunari, nastavljajući tradiciju svojih predaka, nastojali da zadrže stečeni ugled i vodeću ulogu u svom bratstvu, plemenu i šire, što je uvijek nailazilo na poštovanje sredine. To su bili ljudi koji su se odlikovali primjernim ličnim poštenjem i velikim društvenim ugledom. To su bili ljudi kojima se moglo vjerovati i za kojima se pouzdano moglo ići, pa je taj njihov moralni kapital možda i snažnije uticao na narod, negoli njihova klasna svijest i socijalistička opredjeljenja!“
Bonus video:
