EVROPA KOD KUĆE I VANI

Ostalgija

"Ljudi se rado sjećaju nekadašnjeg života. Oni sve to i nisu doživljavali tako teško, ali mnogo toga je nestalo padom zida", objašnjava Rüdiger
51 pregleda 0 komentar(a)
Berlinski zid, Foto: Reuters
Berlinski zid, Foto: Reuters
Ažurirano: 17.02.2019. 01:05h

 Prenoćište i stanovanje kao u doba DDR. To je još moguće u hotelu "Ostel" u berlinskoj četvrti Friedrichshein. Vlasnicima hotela dugo je trebalo da prikupe originalne tapete i namještaj, kako bi opremili 60 soba koje imaju "DDR izgled". Ova poslovna ideja i trud se isplatio. Sobe su uglavnom zauzete. "Gosti jednostavno žele da vide kako se nekada živjelo", kaže vlasnik D. Helbig i tvrdi kako je mnogim gostima stalo i da imaju trenutke bez stresa i žurbe, bez TV, telefona i ostalog luksuza. Istinski povratak u doba DDR ipak priželjkuje samo još 10-15% od onih 16 miliona građana koji su odista živjeli u nečemu što se može nazvati pokušajem uspostave socijalističke države. To potvrđuju ankete. Većina se raduje tome što živi u ujedinjenoj Njemačkoj, gdje može da uživa u većem blagostanju i slobodama nego u DDR, koji je postojao od 1949. do 1990.

"Ostalgija" cvjeta

Bez obzira na to, Silke Rüdiger je svjedok pravog juriša na proizvode (odjeće, muzike i filmova) iz bivšeg DDR, koji mogu da se kupe preko njenog internet-portala. (...) Jedna novčanica od 100 maraka iz bivše države danas košta 25 eura. Ravno 350 eura košta pravi orden koji je bivši režim Ericha Honeckera dodjeljivao rijetkima i samo onima koji bi pokazali izuzetno zalaganje na poslu. Danas se orden "Heroja rada" dobija poštom, nakon što se poruči preko interneta. "Najbolje se prodaju namirnice napravljene po nekadašnjim receptima", kaže Rüdiger. (...)

Izgubljena domovina

"Ljudi se rado sjećaju nekadašnjeg života. Oni sve to i nisu doživljavali tako teško, ali mnogo toga je nestalo padom zida", objašnjava  Rüdiger. Svojim poslovnim potezom ona ni na koji način ne želi da pošalje neki politički signal. To ne žele ni oni koji kupuju robu preko njenog portala. "Onaj ko jede praline iz fabrike Halloren, željan je ukusa svog djetinjstva", kaže Silke.

 I D. Grüner je svjedok toga da onima koji se ubrajaju u "ostalgičare" nije bitan politički sistem, nego emocije: "Ljudi sa suzama u očima posmatraju predmete koji su bili dio njihovog života." On je zajedno sa svojim roditeljima u Langenweddingenu kod Magdeburga u "Ostalgi Kabinetu" sakupio 20.000 eksponata iz doba DDR. "Posjetioci prvenstveno kod kuhinjskih uređaja pitaju da li mogu još da se kupe, jer su uvjereni u njihov kvalitet." (...)

Nedostatak društvenog priznanja

"Mnogi ljudi iz bivšeg DDR još se osjećaju kao da su ostali bez domovine i da su stranci u ujedinjenoj Njemačkoj. Život u nekadašnjem DDR je bio jednostavniji i pregledniji", tvrdi Klaus Schroeder kada opisuje razloge za nostalgiju. Ovaj doktor sociologije i politolog sa Slobodnog univerziteta u Berlinu intenzivno se pozabavio procesom ujedinjenja Njemačke. Osnovna spoznaja glasi: mnogi ljudi su nakon radikalnih reformi i uvođenja tržišno orijentisane privrede stekli dojam kako su njihove biografije postale bezvrijedne i da se ne poštuju. Mnoge firme i njihovi proizvodi su tokom 1990. praktično preko noći prestale da postoje.

Zbog toga mnogi svoja sjećanja čuvaju uz pomoć predmeta i to uz devizu: nismo mi bili toliko loši, kao što to tvrdi Zapad. Želja za priznanjem ima i druge posljedice. "40 odsto mladih, čiji su roditelji živjeli u doba DDR, o tom dobu ne govori kao o diktaturi, a čak 50% njih tvrdi da ni na Zapadu ne vlada istinska demokratija", navodi Schroeder. U ovakvim stavovima on također vidi želju za postizanjem "ravnopravnosti sa Zapadom". Njemačko društvo bi trebalo da se zabrine ukoliko se ovakvi stavovi pretvore u falsifikovanje istorije. Nije opasna "ostalgija", nego politička ravnodušnost koja je u međuvremenu nastupila. Stefan Wolle, istoričar i šef Muzeja DDR u Berlinu ima slična iskustva. On  pokušava da ovo uljepšavanje istorije uvijek suoči sa neugodnom realnošću. "Ostalgija" (Ost - istok) u ovom muzeju se prekida najkasnije u sobi, koja je kopija prostorija u kojima je bivša tajna policija Stasi saslušavala ljude. (...) Iz zvučnika se čuju originalni snimci saslušanja. "Na ovom mjestu se i najrazuzdaniji razred učenika potpuno umiri", kaže Wolle i zadovoljno zaključuje kako je vrhunac "ostalgije" koja je imala političku pozadinu već prevaziđen: "Za novu generaciju, DDR je jednostavno istorija."

Prošlost DDR-a danas je inače još prisutna prvenstveno na cestama u vidu automobila trabant ili wartburg. (...) I. Speckmann danas taj automobil iznajmljuje za vjenčanja i druge prilike: "Kada spomenete taj automobil ljudi se često sjete međusobne podrške ljudi u DDR." Speckmann je uvjeren kako je ljude povezivalo to što su se pomagali i ručno izrađivali rezervne dijelove za trabante. Toga više nema, konstatuje sa žaljenjem. Očito je da nije jedini koji tako misli.

(Deutsche Welle)

Preporučujemo za Vas