Navršile su se 23 godine od kada je Skupština Crne Gore, na žabljaku, donijela poznatu Deklaraciju u kojoj se, između ostalog, ističe da je “oduvijek zloupotrebu čovjeka pratila zloupotreba prirode”, te da se “svjesni duga prema prirodi, izvoru našeg zdravlja i inspiraciji naše slobode i kulture, posvećujemo njenoj zaštiti u ime sopstvenog opstanka i budućnosti našeg potomstva”, te odlučuje da “donošenjem ove Deklaracije, Crna Gora prema prirodi uspostavlja državni odnos”. Ideali da je Crna Gora “građanska, demokratska, ekološka i drzava socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava”, unijeti su u prvi član Ustava Crne Gora, po čemu ona sebe naziva ekološkom državom, čak se hvaleći da je po tome prva i jedina u svijetu.
Ne ulazeći u iskrenost motiva stručnjaka i entuzijasta koji su pokrenuli takvu inicijativu, ili političara koji su je prihvatili i odlučili da baš u to tragično vrijeme sazovu Skupštinu na Žabljaku i izglasaju Deklaraciju, ostaje rašireno uvjerenje da je taj ideal možda udaljeniji danas, nego je bio te 1991. godine. Ali je zato marketinški veoma korišćen i izraubovan, da mnogima danas zvuči više kao povod za podsmijeh i tvrdnju da je - načinom kako se gazduje prostorom, čak i u najvrednijim, zaštićenim područjima, kakva su Boka Kotorska, Durmitor, Skadarsko jezero, pojas uz more i drugi; prenamjenom plodnog zemljišta u građevinsko, brigom o šumama, vodama, upravljanjem čvrstim i tečnim otpadom - ova ideja uveliko kompromitovana.
Ako je za naše prirodne resurse i životnu sredinu bila izgubljena prva dekada nakon donošenja Deklaracije - zbog politike izolacije i sankcija, potrebe opstanka vlasti, preživljavanja po svaku cijenu, pa i prodajom najvrednijih resursa raznim, često sumnjivim domaćim i stranim investitorima i tajkunima - zašto je izgubljena - naredna decenija? Doduše, vlada je u toj deceniji, uz eksperimente sa nadležnim organom za zaštitu životne sredine, formirala posebnu Agenciju za tu oblast, donijela mnoge zakone, strategije, planove, koji se, međutim, u najvećoj mjeri ne sprovode. Osnovala je Nacionalni savjet za održivi razvoj - čiji savjeti, predlozi, zaključci - nijesu poštovani, pa ga i po dvije godine nije sazivala.
Tako je taj Savjet, na 20. godišnjicu Deklaracije, sačinio i usvojio Analizu o ostvarenjima i izazovima ekološke države, sa veoma kritičnim ocjenama kada je riječ o stanju na tom planu i nizom kvalitetnih predloga kako bi se ono mijenjalo na bolje. Savjet je tada ocijenio da bi ostajanje pri idealu ekološke države zahtijevalo značajnu promjenu u posvećenosti, organizaciji, kao i kulturi ponašanja prema životnoj sredini, prirodnom i kulturnom nasljeđu i ambijentalnim vrijednostima Crne Gore. Predložio je da se na tome angažuju svi politički i državni činioci, te da Skupština Crne Gore godišnje razmatra kako se ostvaruju ciljevi u toj oblasti.
Prihvatio je inicijativu Zelenih da se u svim opštinama formiraju široko postavljena stručna tijela, savjeti za održivi razvoj; da se prioritet da razvoju sjevera Crne Gore i smanjivanju rastućeg jaza u regionalnom razvoju; da se hitno pristupi preispitivanju planova upravljanja čvrstim i tečnim otpadom i zajedničkom angažovanju u toj oblasti vlade i opština, jer je situacija alarmantna; te da se formira namjenski fond u kojem će se sabirati sredstva za unapređivanje stanja u oblasti životne sredine - od zagađivača i korisnika (načelo zagađivač i korisnik prostora i životne sredine plaćaju), kao i iz budzeta i kroz međunarodnu saradnju; da se ustanovi najveća državna nagrada za dostignuća u ovoj oblasti; te da se imenuje ombudsman za zaštitu životne sredine, sa posebnim ovlašćenjima. Iako je Vlada prihvatila sve ocjene i predloge iz pomenute Analize, ništa nije sprovedeno i ona je ostala mrtvo slovo na papiru.
Ovome treba dodati da je NVU “Zeleni Crne Gore” predložila početkom ove godine Skupštini Crne Gore da na 23. godišnjicu donošenja Deklaracije, održi otvorenu sjednicu na Žabljaku, da bi Skupština, prvi put nakon te čuvene sjednice na Žabljaku, sagledala postignuća, prepreke i zadatke koji proističu iz Deklaracije koju je donijela 1991. Taj predlog je, takođe, ostao bez odgovora političkih partija ili Predsjedništva Skupštine, pa je i ta prilika propuštena.
Povodom 23. godine od usvajanja Deklaracije o Crnoj Gori “ekološkoj državi”, iznosiće se ocjene, rezultati, predlozi šta i kako dalje. I tako do sljedeće godišnjice. Najvažnije je da li će, u prvom redu najodgovorniji državni i politički činioci, opredjeljenje od prije 23 godine shvatiti ozbiljno i posvetiti se, najzad, sa punom odgovornošću preduzimanju neophodnih mjera da se zaustave nepovoljna kretanja, gotovo na svakom području i preokrene trend u pozitivnom smjeru. Za početak, Vlada i Skupština bi trebalo da se vrate Analizi o ostvarenjima i izazovima ekološke države, koju je sačinio i usvojio tadašnji Nacionalni savjet za održivi razvoj i donesu mjere za efikasno sprovođenje njenih nalaza i predloga.
Bonus video:
