Svi su izgledi da ćemo za crnogorsku reprezentaciju navijati i naredne četiri godine. SDP je odbranio Crnu Goru!
Svima je jasno! Ugrožene su tekovine 21. maja, paralizovani integrativni procesi, dugobradi četnici jurišaju na Lovćen i Ranko Krivokapić ubija aždahu. Razlozi za post-izbornu koaliciju SDP-a sa DPS-om su, više nego, opravdani. Samo svetosavski plaćenici i Krfski zavjerenici ne bi shvatili veličinu SDP-ove žrtve, i njihovu nesebičnu ljubav prema crvenoj zastavi i zlatnom nam grbu.
Kanu suza, skvasi lice, e viva nam, Podgorice!
Nije lako, uvijek, biti na pravoj strani istorije. Velika djela zahtijevaju velike žrtve. Podgorica je, danas, zahvaljujući SDP-u, dobila (pr)ovjerenog gradonačelnika. Čovjeka koji je centralizovao obrazovni sistem i stavio ga u službu isključivo svoje partije. Projekt menadžera urušavanja visokog školstva i hiperproduktivnog štancanja, obezvrijeđenih, fakultetskih diploma. Šefovog vojnika spremnog da DPS-ov koncept sveopšte politizacije, koji ispred objektivnih i stručnih kvaliteta kadra stavlja njegovu ideološku i poslušničku podobnost, sprovodi i u Glavnom gradu. Jednostavno, Podgorica je dobila Miloljuba Miga Stijepovića.
E viva! (2x)
Međutim, najlakše je kritikovati sa strane. Malo ko zna da je jedan Andres Fog Rasmusen, uoči NATO samita u Velsu, afirmativno govorio o Stijepoviću. Iako implicitna, poruka je bila jasna - bez Miga, nema poziva za članstvo! Ne manje važna je informacija da je, novi predsjednik Evropske komisije, Žan-Klod Junker, isti uslov postavio i kada su evropske integracije u pitanju. Nakon ukrajinske krize, zapad traži kontinuitet i stabilnost. Migo je "siguran fiks", a Crna Gora - evropski grad!
Nego, da se, još jednom, vratimo nazad. SDP će novim koalicionim ugovorom zamijeniti odlazeću, kako su sami ranije isticali, "Spremte se spremte četnici" koaliciju. Nova, DPSDP - "E viva" koalicija će, bez sumnje, mnogo hrabrije braniti suverenitet, jedinstvo i teritorijalni integritet Podgorice. Pardon, Crne Gore.
Konspirolozi (instruirani i zlonamjerni srpski i ruski špijuni) mogli bi reći da se u Socijaldemokratskoj partiji sve vrti oko novca, funkcija i privilegija. Da su SDP i DPS jedna partija sa dva imena, te da je jedini i stvarni predsjednik obije - Milo Đukanović. Da se kroz potenciranje prepaid patriotizma artikulišu isključivo partikularni materijalni interesi, paradoksalno, lišeni bilo kakve iskrene ljubavi prema državi. To je vještačka verzija Kišove “paranoje nacionalizma”, nacrtanog primjera “Sartrovog blijedog rođaka Žila”. Ali, ne shvataju, ti plaćeni eksponenti stranih politika, transhumanističke ideale, zavjet odbrane majske i rujne Crne Gore. Onaj osjećaj dok se, nabreklog buđelara, ježite na zvuke veličanstvene himne svoje države. Lišeni su, instruirani, "Dakićevci" i ostali obespravljeni proleteri, impresije bodrenja reprezentacije i emocije ostvarenog uspjeha. Nešto je, zaista, trulo u državi Crnoj Gori..
Na kraju, valja se prisjetiti citata magistra Milana Babovića: "Svak' je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka."
P. S. Nek' je vječna Crna Gora!
Bonus video:
