DANAS, SJUTRA

Režiranje zločina

U ovako brižljivo planiranim akcijama, najopakija i najbolnija radnja nije prvi udar, već interpretacija zločina, relativizacija zla i dodatno masakriranje žrtve, kojoj se daje do znanja da kraja nema. Taj najbezdušniji posao nikada ne bi mogao obaviti Informer, dodijeljen je Analitici Draška Đuranovića
53 pregleda 13 komentar(a)
Informer, Foto: HRA
Informer, Foto: HRA
Ažurirano: 28.06.2014. 09:13h

Najgori su prividi. Nakon posljednjeg monstruoznog napada na Vanju Ćalović, ko nije odavde, stekao bi dojam da je uslijedila masovna osuda, da su reagovali svi. Da su Informer i režiseri ostali sami. Nije tako. Mi smo se već navikli, i nekako nam je prirodno što su i ovaj zločin prešutjeli svi univerziteti, domoljubivi intelektualci, PEN i Matica, udruženja književnika, vojska nacionalnih trudbenika...

Još je gore bilo kad su Monitor, Vijesti i neprilagođene intelektualce razvlačili po Pobjedi, podvaljujući sve što prljava mašta može smisliti. Za mnoge je bila stvar uljudnosti ne miješati se. Privatno je stizala podrška, ali i prijateljski prijekor što pravimo pitanje kad se zna da je sve režija režima. Linč Vanje Ćalović, najogavnije izdanje vlasti do sada, logičan je slijed. Nakon što je mnogo puta testiran nivo mrtvila društva, brutalnost je podignuta.

I u ovom, kao i u svim zajedničkim zločinačkim poduhvatima, neposredni izvršilac jeste i nije bitan. Sam Informer je beznačajan. Možda će nakon prljave misije biti podesan za žrtvovanje. Ipak, treba upamtiti: Novak Uskoković. Jednom kad ovo prođe, urednik printanog krila mafije skrivaće se iza svoje beznačajnosti. Ne treba to dozvoliti, već mu urezati ime u istoriju srama.

Valja upamtiti i prizor - izdvojen na kioscima, okačen štipavicama da svi vide, Informer i vizuelno dočarava svoj poseban status: da je tu u ime sile, da je agent onih koji mogu sve. To zna svaka prodavačica na kioscima, svaki slučajni prolaznik i, nećete vjerovati, znaju i predsjednici svih ovdašnjih akademija, svi akademici, rektori i dekani.

Ali, nije objavljivanjem montirane gnusobe ni najvažniji ni najprljaviji posao obavio Informer. Ono što objavljuje, da je incident, bilo bi samo mjera bolesnog uma. Tek umreženi u cjelinu Informer i njegove gadosti postaju mjera bolesti društva. U ovako brižljivo planiranim akcijama najopakija i najbolnija radnja nije prvi udar, već interpretacija zločina, relativizacija zla i dodatno masakriranje žrtve, kojoj se daje do znanja da ovome kraja nema. Taj, najkompleksniji i najbezdušniji posao, nikada ne bi mogao obaviti Informer. Dodijeljen je Analitici Draška Đuranovića. Njegovu su apologiju zla pohitale da prenesu E- novine Petra Canetovog i Bebinog Lukovića. Udarna jedinica ide dalje - tambura o profesionalnim standardima u novinarstvu.

Sinhronizovanost režimskih specijalaca jasno govori da će se ovakve akcije nastaviti.

Dok god je ove vlasti. I onih koji vjeruju da je sloboda skuplja od tiranske milosti. Svako se tu ogleda. Montaža na naslovnici Informera je autoportret autora.Treba pratiti u kom pravcu ide priča: sve je ovo posljedica, poručuju iz vlasti, ukidanja klevete kao krivičnog djela zbog kojeg se ide u zatvor. Onda ide ucjena: vratite nama naše pravo da šaljemo na robiju kritičare režima, pa ćemo onda mi prestati da režiramo ovakve gadosti.

Sve to svjedoči o slomljenom svijetu koji ponizno trpi da njime vlada udružena zločinačka organizacija, čije je političko krilo DPS. Milo Đukanović u sebi sjedinjuje lice i naličje mafije. Pod sjenkom Informera, SDP prelama hoće li se prenuti ili ostankom u vlasti ozvaničiti svoje novo dno, potpisujući sunovrat. Stranke manjina, koje su toliko puta izložene razuzdanom nasilju istog Đukanovića i njegovih slugu, prelaze crtu: boravkom u vlasti postaju saučesnici u zločinima nad onima na čiju su pruženu ruku mogli računati kad je bilo najteže. Skrnave žrtve.

Vanja je toliko puta izašla na crtu Đukanoviću i silnicima, da im se suprotstavi. Išla je gdje je bilo najteže, kad je malo ko smio, da najranjiviji ne ostanu sami. Udari na Vanju i sve koji ne padaju ničice pred gospodarom, imaju jedan cilj: da nas o svome jadu zabave, da ne stignemo biti glas i ruka onima čije živote slamaju. Za to im treba gluha noć. I tišina.

Uzlud im trud. Napad na Vanju Ćalović kod nepodobnih izazvaće još žešću volju da izdrže, da šire dah pobune i solidarnosti Crnom Gorom. Kad bi režimski podanici, dok ih u krhotine lome strah i drhtanje, samo znali koliko i u ovoj tmini, uprkos svemu, imaju razloga da zavide Vanji Ćalović. Djevojci jednoj, prkosnoj i nepokornoj.

(Monitor)

Preporučujemo za Vas