alternative

Igra otvorenih karata

Kako se meni čini javnost zna vrlo malo o stvarnom odnosu političkih snaga, jer se u susret ovim izborima ne objavljuju rezultati nezavisnih istraživanja javnog mnjenja, što se ranije relativno često činilo.
4 komentar(a)
Glasčke kutije (Novina), Foto: Latufcartoons.wordpress.com
Glasčke kutije (Novina), Foto: Latufcartoons.wordpress.com
Ažurirano: 18.02.2019. 21:15h

U susret izborima u četrnaest opština Crne Gore, navodno svi sve znaju. Svi su jaki i prave se pametni. Vode svoje “dosljedne” politike i obećavaju svoje “najbolje” gradonačelnike. Još je, navodno, samo ostalo da se vidi kako će se proslaviti pobjeda.

Kako se meni čini javnost zna vrlo malo o stvarnom odnosu političkih snaga, jer se u susret ovim izborima ne objavljuju rezultati nezavisnih istraživanja javnog mnjenja, što se ranije relativno često činilo. Opozicija se ranije najčešće žalila na objavljivanje rezultata, a sada ih navodno sprovodi ali ne objavljuje osim kao ukupni podatak (naprimjer: “40% DPS, 60% opozicija”).

Ako je zaista tako, ako je sve što nije DPS zaista opozicija i hoće zajedno, onda to više neće biti opozicija već vlast, a DPS će biti opozicija. Ostaje da se vidi. No, da je đavo odnio šalu, govori i pregrupisavanje unutar DPS-a, obavezno prisustvo voljenog šefa lično na promocijama, užurbano stvaranje atmosfere podjela i straha kroz predizborne govore lidera DPS-a i na stranicama DPS dnevnog lista koji plaćaju građani Crne Gore, a čitaju ljuti članovi DPS-a.

Zaista, sve govori da će nakon izbora biti nevesela situacija za DPS, a da im osmijeh na lice može vratiti samo neki nestašni odbornik ili neka nestašna politička partija koja bi i pored ljute predizborne borbe protiv DPS, ipak našla dovoljno opravdanih razloga da sa istim DPS sklopi neku formalnu ili neformalnu koaliciju, a suštinski pruži podršku gradonačelniku iz DPS-a.

Zato dok me s jedne strane raduje, s druge strane me plaši situacija u kojoj DPS neće imati većinu odbornika u Skupštini Glavnog grada.

Znam koji će pritisak biti na partije, a tek koliki na odbornike.

Zato moja (naivna) parola (zahtjev) glasi “Građani (birači) imaju pravo da znaju za koga glasaju”.

Zvuči kao opis stvarnosti, a u praksi baš i nije tako. (Juče) Danas možete da glasate za neku “opozicionu” partiju, a da vaš glas sjutra ode u kutiju DPS-a. Dogodilo se to biračima u Kolašinu kada je dio Socijalističke narodne partije (SNP) nakon izbora sklopio koaliciju sa Demokratskom partijom socijalista. Dogodilo se to biračima opozicije sa Narodnom strankom (NS) koja je godinama podržavala Mugošu i DPS u Podgorici. (uzgred, NS koja je zajedno sa Demokratskom srpskom strankom (DSS) bila dio koalicije predvođene Novom srpskom demokratijom (NSD), a svi zajedno dio liste “Bolja Podgorica - Bolja Crna Gora” koju su činile još i Pokret za promjene, SNP, partija penzionera i DC). Ne želim da se ponovi Pozitivna Crna Gora u Nikšiću i Drago Đurović.

Ne želim da se ponovi Nova i odbornik Vujačić. Zato je opravdano postaviti pitanje svim partijama “ Sa kim ćete u koaliciju nakon izbora?”. Zato je opravdano pitanje liderima I nosiocima lista “Možete li da obezbijedite jedinstvo I disciplinu unutar svog odborničkog kluba?”. Smatram obavezom odgovornih političara, nosilaca lista Demokratskog fronta i liste SDP - Pozitivne Crne Gore da se precizno izjasne da li će i sa kojim strankama pregovarati o vršenju vlasti nakon izbora.

Štoviše, smatram da bi svaki kandidat za odbornike na listama trebalo da potpiše izjavu kojom se obavezuje da neće glasati za kandidata DPS za gradonačelnika Podgorice. To bi bilo politički odgovorno i moralno. Unaprijed reći - ja nisam Drago Đurović. Vjerujem da bi na taj način političke partije i koalicije koje ne žele saradnju sa DPS ohrabrile svoje potencijalne glasače, šaljući im poruku da njihov glas neće biti bačen u bunar lične koristi interesih krugova DPS-a, šefova i-ili rukovodstava partija, anonimnih odbornika I neznanih pojedinaca.

Za rukovodstvo DPS i njihove birače ovi zahtjevi i principi ne važe. Rukovodstvo DPS nema nikakav problem da formira koaliciju sa bilo kojom političkom partijom (što manja i slabija to bolja), dok su i njihovi birači sasvim sigurni da je svaka koalicija koja DPS drži na vlasti dobrodošla.

Kad govorimo o odbornicima, političke partije bi morale da svojim biračima i javnosti predstave ljude koji su na listama za odbornike. Poučeni iskustvom brojnih proteklih izbora i ovom aktuelnom kampanjom, mogli bi zaključiti kako osim nosilaca lista i Đukanovića lično odbornici nemaju što da kažu. Ako je zaista tako onda nije dobro jer će odbornici ipak morati nešto reći u opštinskim parlamentima.

Kvalitetnijem predstavljaju kandidata mogli bi poprilično pomoći mediji koji bi u narednim danima predstavljali biografije kandidata za odbornike i postavljali pitanja ljudima koji imaju imena, ali mnogi nemaju lica prepoznata u javnosti. Urade li mediji ovo makar za Podgoricu promijeniće makar malo pogled na izbore i ljude koji se kandiduju za vršenje vlasti. Mogućnosti koje mediji imaju su brojne. Zamislite svakog dana stranu u Vijestima, Danu, Dnevnim novinama i Pobjedi u kojima odbornički kandidati govore o sebi i odgovaraju na pametna i korektna pitanja novinara.

Političke partije su potpisale još jedan sporazum. Ipak, već svi znamo da političke stranke ne mare mnogo za poštovanje zakona, a kamoli za etički kodeks i sporazume. Nije im prvi put da dok se kunu u vladavinu prava nisu spremne da poštuju zakone koje su donijele. O tome govori i podatak da se na listama za odbornike nalaze državni službenici sve do nivoa pomoćnika ministara (sada popularnih direktora direktorata), iako Zakon kaže kako oni ne bi smjeli da javno izražavaju svoju političku pripadnost.

To ne važi za DPS ali ni SDP koje su na svojim listama za odbornike kandidovale brojne državne službenike i pomoćnike ministara - članove svojih opštinskih i glavnih odbora. Pretpostavljam da slična praksa važi i za opozicione partije koje su vlast na lokalnom nivou u nekoliko opština.

Preporučujemo za Vas