Kada privatne novine napišu ciljani interviju kao što je Stanko Subotić: Iza kampanje protiv mene u Crnoj Gori stoji ista banda, ili kada ista osoba napiše sličan tekst u svoje ime onda prepoznate govor mržnje koji zaslužuje krivično gonjenje, a kada to uradi državna novina, ona koju građani finansiraju iz budžeta, onda morate biti svjesni da je to projekcija društvenog zločina iza koje stoje institucije sistema ove države kroz vladajuću elitu i govore u naše ime.
To što govori vladajuća elita kroz usta krojača koji je kroz ratno profitesrstvo postao gospodin iz Švajcarske, a od kontraverznog biznismena ugledni biznismen, vrijeđa ljudsko dostojanstvo onog koji čita bez obzira kojoj bandi pripada. Da nije tako, mi bismo u državnim novinama čitali interviju sa naslovom «Kako se postaje uspješan čovjek?”, i prvo pitanje novinarke V. Šofranac bi bilo - Na koji način ste zaradili svoj prvi milion? Kako ste u ratnim i tranzicionim uslovima od nepoznatog krojača postali izuzetno bogat čovjek koji se kao mesija predstavlja Crnoj Gori? O novinarstvu toliko!
Znamo koji je povod navedenog intervijua - krivične prijave koje uporno, dosljedno i beskompromisno potpisuje MANS, organizacija koju vodi Vanja Ćalović. Krivične prijave su dokument koji upozorava da postoji sumnja na zloupotrebe javnog dobra, da su kroz glas MANS-a toga svjesni građani/ke CG i da državne institucije moraju odgovoriti činjenicama građanstvu i razbiti sumnje. Istovremeno krivične prijave su trajna prijetnja svima onima koji vjeruju da se nekažnjivost zločina isplati.
Nije samo zbog toga u navedenom intervjuu meta Vanja Ćalović, ona je meta jer svi u CG znaju da je ona osoba koja zbog svog djelovanja ima najveći stepen povjerenja ljudi, naročito onih koji ne zavise od politčke volje svojih partija. Ona i njena organizacija hrabro su ušli u “utrobu zvijeri” i ukazuju na kriminal, korupciju na ono što je temelj patologije ovog društva. I ne samo to, kada se bude pisala i analizirala istorija ovih mračnih vremena svijetla stranica u moralnom (i svakom drugom) mraku biće mirni građanski protesti koje je vodila Vanja Ćalović na demokratsko participativan način. Njen glas je glas slobodne, nezavisne CG koja se ne da umiriti u potrazi za pravdom. Njen usamljeni glas ponikao iz civilnog društva je nada za moralne temelje budućeg društva. Na njega puca državna artiljerija kroz glasove prebogatih biznismena i političara kojima su građani i građanke nepotreban teret i treba ih uredno uvesti u robove ili vlastite rovove.
Metod kojim se napada Vanja Ćalović je isti onaj kojim su se spaljivale vještice u srednjem vijeku. Umišljeni gospodin iz Švajcarske o tome nema znanje. Njegov glas je autentičan glas nasilnika i mrzitelja kada su mu interesi ugroženi od strane žene. To je glas onoga zaslijepljenog strahom od novog, emancipovanog, slobodnog kojeg on ne može da kontroliše ni bogatstvom, ni strahom. Ne može ni da ga dosegne i razumije pa se koristi prijetnjama sakrivenim pod plaštom državnih novina ili saučesništvom sa državnom politikom koja radi protiv interesa građana/ki.
Neću tužiti državne novine jer nemam ni trunke povjerenja u tužilaštvo i sudstvo (savršena igrarija političkih elita koja im čuva privilegije), ali pozivam građane/ke da ne dozvole da ih ovakvi intervijui zgroze, zavedu ili zaplaše. Privilegovana domaća i strana gospoda je svjesna da se njihove privilegije zasnivaju upravo na navedenom (zgražavanju, ideološkom zavođenju i strahu). Najveći neprijatelji ovako uigranom protiv građanstva sistemu su oni koji se ne plaše, koji misle svojom glavom i kojima je do demokratske države stalo. Očito je da su spremni na sve. Moramo i mi biti. Ne smijemo dozvoliti da se ovakve stvari rade u naše ime. Suviše je zla u ovoj državi urađeno u naše ime pa konačno moramo povući granicu.
Bonus video:
