Nakon pokradenih predsjedničkih izbora i jedva prevaziđene krize, trebalo je naći način za ponovnim uspostavljanjem dvodecenijske ravnoteže moći. U tu su svrhu najbolje poslužili lokalni izbori u Mojkovcu, Petnjici i Cetinju. Te tri opštine, koje u zbiru daju svega 5% ukupnog biračkog tijela Crne Gore, bile su “mačiji kašalj” za ipak nadmoćniju mašineriju DPS-a. Koristeći ekonomsku devastiranost i demotivisanost građana, a uz to tradicionalnu temeljitost raspoređivanja “jednokratne socijalne pomoći”, DPS se, makar prividno, vratio na krila stare slave.
I sve je teklo po planu. Iskorištena je kriza ulcinjske Skupštine za raspisivanje izdvojenih vanrednih lokalnih izbora (3,5% biračkog tijela Crne Gore), a u toku te kampanje skraćen je mandat i beranskoj Skupštini. Doveden je najbolji među operativcima, filosof grbljanski nepobjedivi, a trebalo je samo: dobiti.
I onda - debakl. “Bitanga” u Ulcinju osvaja dva mandata, a leukociti predstavnika nacionalnih partija, za trgovce neočekivano, sprečavaju novu kupovinu. DPS dobija crveni karton i putuje u opozicione klupe, a ohrabrena tribina je spremna za meč u Beranama.
Iako standardno dobro podmazana, mašinerija je još jednom zakazala. Neki od ključnih šrafova je pukao pod pritiskom, a ni najpouzdaniji majstori nijesu od koristi. Istekao joj je rok trajanja, a to je sada svima jasno. Pa i glavnom mehaničaru.
Ali, interesantniji dio tek slijedi. Da je 2014. godina - godina velikih političkih promjena, zna i vlast a znaju i građani. U predstojećoj bici za 11 opština (61% biračkog tijela Crne Gore) ne može pomoći ni tempirana NATO kampanja koja smišljeno dijeli opoziciju. Čak ni šerif podgorički ne zrači prepoznatljivim samopouzdanjem. Šef ga je poslao na sporedno igralište. Vrijeme je za velike “igrače”.
Da nas nezainteresovanost za političke procese ne amnestira kolektivne odgovornosti za njihove posljedice, sada je svima jasno. Naša apatija je garant njihove moći.
Cijela četvrtvjekovna politička farsa ulazi u Dalijev proces otapanja. Afere, hapšenja, verbalni napadi i internopartijski sukobi su sve češći a Capo di tutti capi lagano uzima uzde u svoje ruke u posljednjem pokušaju branjenja neodbranjivog. Ne shvatajući da je Bastilja već pala...
Bonus video:
