Odnos Sjedninjenih Američkih Država i Rusije loš je kao malo kada u istoriji. Više demokratskih i republikanskih američkih senatora prošlog četvrtka je predstavilo novi narcrt zakona koji predviđa oštre sankcije protiv Rusije. Moskva bi, kako se navodi, trebalo da bude kažnjenja zbog sumnje o umiješanosti u američku izbornu kampanju. Istovremeno, tajne i bezbjednosne službe SAD izražavaju zabrinutost da bi Rusija mogla da pokuša da manipuliše izbore u novembru.
Ali šta donosi inicijativa za nove kaznene mjere, koja važi i kao kritika predsjednika SAD Donalda Trampa? On naime oklijeva kada je riječ o kažnjavanju Kremlja. „Postoji želja da se reaguje”, objašnjava inicijativu senatora, Kris Miler, zamjenik direktora Ruskog programa na Univerzitetu u Bostonu.
Pokazati strogost, ali kako?
Parlamentarci žele da pokažu strogost. Rapublikanski članovi Kongresa inače se uzdržavaju od kritika na račun predsjednika Trampa. „Ali kada se radi o Rusiji“, objašnjava Miler, mogu da budu sigurni da će imati podršku stanovništva: „Vrlo je malo podrške za blažu politiku prema Rusiji.”
I pored kritika na račun Moskve, neće biti jednostavno uvesti nove sankcije. Jer kazne koje su jednostavne za Vašington a oštre za Moskvu, već su uvedene 2014. godine, nakon zauzimanja ukrajinskog Krima. Uz to, Kongres SAD je 2017. odobrio zakon koji reguliše sankcije protiv Rusije i drugih zemalja, što Trampa stavlja pod pritisak.
„Izazov za Kongres se sastoji u pronalaženju mjera koje su bolne za rusku privredu, a koje američkim kompanijima neće nanijeti veliku štetu“, kaže Miler. Iz tog razloga, ograničavanje trgovine sa ruskim državnim obveznicama mogao bi da bude problem.
Posljedice bi mogli da osjete i brojni američki građani zato što brojni američki penzioni fondovi ulažu u ruske državne obveznice. Dakle, prije nego što u Kongresu podrže zakidanje penzionog osiguranja svojih građana, poslanici će morati dva puta da razmisle. Ali, da li sankcije uopšte mogu da rješavaju spoljnopolitičke sukobe? Timoti Fraj sa Kolumbija Univerziteta u Njujorku sumnja u to: „Već uvedene sankcije djeluju i važno je istrajati na njima“, objašnjava politikolog. „Ali postoji opasnost da bi svaki spoljnopolitički problem mogao da se rješava uvijek novim sankcijama.”
Članovi Kongresa automatski traže sankcije jer je to unutrašnjopolitički gledano efikasno. „Ali primamljivi utisak da uz pomoć sankcija mogu da se kontrolišu svi problemi, sankcije, na kraju krajeva, čini manje efikasnim“, smatra Fraj.
Iza postojećih sankcija, ocjenjuje Fraj, postoji jasna namjera i njihovo dejstvo je vidljivo. „One su bile signal Kremlju da je aneksija Krima kršenje međunarodnog prava i da to ne smije da ostane bez posljedica.“
Nema dokaza, slab efekat
Prema ocjeni Fraja, sankcije dugoročno snažno utiču na privredu, zato što Rusiji otežavaju finansiranje kapitalnih projekata. Istovremeno one omogućavaju nagrađivanje poželjnog ponašanja i kažnjavanje nepoželjnog.
„Kada je riječ o sankcijama zbog uplitanja u izbore, situacija je komplikovanija“, kaže Fraj. „To je mnogo teže nego što je bio slučaj sa očiglednom podrškom separatista u istočnoj Ukrajini ili ankesijom Krima.“
I pored takvih primjedbi i sumnje u efikasnost novih sankcija, velika je vjerovatnoća da će u Kongresu proći novi paket kaznenih mjera. Američko ruski odnosi, složni su stručnjaci, još nikada nisu bili tako loši kao sada.
„Pokušaji predsjednka SAD Trampa da poboljša taj odnos, nisu dali rezultat”, smatra Timoti Fraj. „Predsjednik Ronald Regan 1983. godine je Sovjetski Savez označio kao ‘carsto zla’. Ali čak i u vrijeme Hladnog rata odnosi su u pojedinim apektima bili bolji”, zaključuje Fraj.
(Deutsche Welle)
Bonus video:
