Saradnja je arhitekta stvaranja tokom čitave evolucije, od ćelije do višećelijskih organizama, a od njih do mravinjaka, sela i gradova“, zapisao je biolog sa Harvarda Martin Novak. Pošto čovječanstvo sada pokušava da riješi nove, globalne probleme, dužni smo da pronađemo nove načine saradnje. Njena osnova mora da postane altruizam. Želja da se pomogne drugima, ne razmišljajući o sebi - nije tek plemeniti ideal. Posvećenost daje novi kvalitet i uzvišeni smisao našim životima i životima naših potomaka; od nje čak može zavisiti i samo naše preživljavanje. Potrebna nam je mudrost da to priznamo i odvažnost da o to kažemo.
Čovječanstvo stoji pred licem tri ogromna problema: obezbjeđivanje dostojanstvenih uslova za život za svakoga, dostizanje većeg zadovoljstva životom i zaštita naše planete. Uz tradicionalnu analizu troška i koristi teško je te potrebe pomiriti među sobom, zato što obuhvataju različite periode vremena. Iz godine u godinu zabrinjava nas stanje u ekonomiji, svoju ličnu sreću ocjenjujemo tokom čitavog života, a naša briga o životnoj sredini donijeće korist uglavnom pokoljenjima koja dolaze.
Ali, altruistički pristup ne traži tako velike ustupke. Pažljivi investitor nikada se neće upustiti u rizične spekulacije koristeći imetak svojih klijenata, bez obzira na svoju potencijalnu korist. Građanin koji nije ravnodušan uvijek će na početku razmisliti kako će se njegovi postupci odraziti na njegove sugrađane. Posvećena generacija će brinuti o planeti upravo zato da bi djeci ostavila svijet u kojem će biti moguće živjeti. Altruizam poboljšava položaj svih.
Takvo viđenje svijeta može izgledati idealističko. U takvim naučnim oblastima kakve su psihologija, ekonomija i evoluciona bilogija, često se tvrdi da su ljudi po svojoj prirodi egoistični. Ali, istraživanja tokom posljednjih 30 godina pokazuju da pravi altruizam ipak postoji i da se može širiti van granica porodice ili zajednice, obuhvatajući plemenitost ljudi u potpunosti. Osim toga, nije obavezno da altruist pati zbog svojih dobrih djela; naprotiv, on često dobija pobočnu korist od njih, dok sebičan čovjek često navlači bijedu ne samo na druge, nego i na sebe.
Istraživanja su, takođe, pokazala da se pojedinac može naučiti altruizmu. Neurolozi su izdvojili tri komponente altruizma koji svako može razviti kod sebe kao što stiče neke navike: empatija (razumijevanje i dijeljenje osjećanja sa drugima), milosrđe (želja da se sreća širi) i saosjećajnost (želja da se drugom olakša patnja).
Društva takođe mogu postati altruističnija (i čak mogu dobiti evolucionu prednost u odnosu na druga, egoističnija društva). Istraživanja o evoluciji kultura pokazuju da se naše vrijednosti mogu mijenjati brže nego naši geni. Zato, ako se spremamo da stvorimo svijet koji je manje ravnodušan, na početku moramo priznati važnost altruizma – a zatim ga njegovati među ljudima i doprinositi kulturnim promjenama u našim zajednicama.
Nigdje se potreba da se olakša to priznaje ne pojavljuje tako jasno kao u ekonomskom sistemu. Nerealna trka za beskonačnim kvantitativnim rastom stvara neprestane tenzije na našoj planeti i dovodi do povećanja nejednakosti. Ali odricanje od takvog rasta donijelo bi druge probleme; ako ljudi budu prinuđeni da se nadmeću za bogatstva i resurse, čiji se obim stalno smanjuje, to će dovesti do širenja nezaposlenosti, siromaštva i čak nasilja.
Zato je potrebna ravnoteža: svijet mora izvesti iz siromaštva 1,5 milijardi ljudi, dok raskoš najbogatijih potrošača svijeta – koja je uzrok većine ekoloških problema – treba ograničiti. Za to ne moramo da uvodimo nove poreze - možemo da ubijedimo bogate da vječita trka za materijalnim bogatstvom ne može trajati beskonačno i da je, osim toga, nepotrebna za njihov sopstveni kvalitet života.
Tu ideju „održive harmonije“ moguće je propagirati objavljivanjem indeksa ličnog blagostanja i očuvanja životne sredine, uz standardne podatke o BDP-u. Vlada Butana, na primjer, uz cifre za BDP, već izvještava o „društvenom bogatstvu“ i „prirodnom bogatstvu“ svog naroda.
Takođe, pored tradicionalnih tržišta hartija od vrijednosti, mogli bismo uvesti berzu fondova koja bi obuhvatala etičke organizacije kao što su socijalne ustanove, banke za uzajamnu pomoć, agencije za mikrokreditiranje i grupe pravedne trgovine. Nekoliko grupa za inicijativu - na primjer u Brazilu, Južnoafričkoj Republici i Velikoj Britaniji - već su preduzele male korake u tom smjeru.
Mali koraci vode velikim promjenama. Što vrijednost altruizma bude očiglednija, novi pristup proširiće se i na ekonomiju donoseći korist cijelom društvu, budućim generacijama – i samoj planeti, takođe.
Copyright: Project Syndicate, 2014.
Bonus video:
