Odgovor na tekst “Trotters independent traders”, autora Ratimira Vujačića, Vijesti, 14.11. 2013.
U reagovanju g. Ratimira Vujačića nijesam mogao pronaći ni najmanji detalj slike koju pravi o meni, koji bi odgovarao stvarnosti. Moguće da ne vidim svoju površnost i neznanje, jer čovjek po prirodi stvari teško uviđa slabost sopstvenog razuma. Pošto i g. Vujačić kao ljudsko biće dijeli to svojstvo, neka mi bude dopušteno da u indikativu iznesem odgovore na neke detalje njegovog opisa.
Imajući u vidu da sam se poslovno pronašao u sektoru proizvodnje hrane, ni na koji način ne arčim narodnu prošlost i budućnost niti se može reći da da živim lagodno i bezobzirno i na tuđi račun. Neobuzdani i isprazni optimizam mi je nepoznat jer sam po prirodi zamišljeni pesimista, mada često žalim što je tako. Porazi kao i pobjede su dio mog svakodnevnog života, a zabrinutost upravo ključni razlog zbog kojeg sam osjetio potrebu da pišem u Forumu u Vijestima. Ne vidim da mi u partitokratiji koja karakteriše Crnu Goru to može donijeti išta osim problema.
Kao i svaki čovjek imam mane. Možda u njih spada i to što sam “mladi independenista” od dvanaeste godine, ali sam siguran da sam u vrijeme kad sam još bio nejak, dobro osjetio zajedničku fašističku najezdu DPS-a i sveštenika MPC, oboje sa istim predvodnicima koje i danas imaju. Da se razumijemo do kraja, indipendentizam ne smatram nečim posebno vrijednim osim u domenu ostvarene šanse za upravljanje sopstvenom sudbinom.
Iako sam često crpio inspiraciju od revolucionara, nikada nijesam vjerovao u revoluciju već u evoluciju i moj cilj nije da ja “odmijenim višedecenijsku vlast” i postanem ministar, kako to gospodin Vujačić sugeriše u završnici teksta, već da kao građanin, ekonomista i slobodan čovjek doprinesem emancipaciji Crne Gore, počev od usvajanja principa smjenjivosti vlasti, koji smatram civilizacijskim i demokratskim dostignućem. Da napomenem i da ne pripadam ni liberalnim ekonomistima.
Imajući u vidu naslov Vujačićeve kolumne “Trotters independent traders” (Mućke) jasno je da je gospodin Vujačić u potpunosti razumio da je moja cijela kolumna satirična, tako da njegova završna teza da sam “pao u gnijev pravednika” i predložio efikasnu hiruršku mjeru prema crkvenim starješinama apsulutno ne stoji, odnosno, to je neadekvatno čitanje satiričnog teksta. Zaključujem da kolumna Vujačića nije rezultat njegovog racionalnog promišljanja, već emotivnog vjernika koji ima iracionalni odnos prema crkvenim velikodostojnicima.
Moj tekst “Montenegro čisto leglo” nije bio isprovociran neumjesnim, već ekstremnim porukama mitropolita MCP, pa je takav karakter poprimila i moja satira. Znači, nijesam osjećao nikakvu “obavezu da javno napadnem ili se bar očešem o MCP i mitropolita Amfilohija” i to ne samo zbog toga što nijesam ubijeđeni ateista, kako to sugeriše g. Vujačić. Reagovao sam kao građanin na fašističke poruke i poziv na linč drugačijih koji su u manjini. Moje hrišćansko kulturološko naslijeđe me obavezuje da se zalažem za milosrđe kao prvo načelo i da se protivim pozivu na iživljavanje nad nezaštićenim i nemoćnim, bez obzira što ono dolazi od vjerskog poglavara.
Nadam se da će ovo pojašnjenje umanjiti emotivni doživljaj moje satire, koji je ovladao g. Vujačićem. Satira je ponekad jedini način da se ljudi probude iz mržnje i zaplaše i od sebe i od Boga. To se odnosi i na mitropolita jer je i on samo “grešno ljudsko biće”.
Bonus video:
