Stav

Promjene i u Crnoj Gori

Da bi došlo do promjena, treba osloboditi zarobljene institucije, zarobljena građanska prava, zarobljenu energiju zajednice. Skupština je garant tih promjena. Linija posljednje odbrane budućnosti Crne Gore
2 komentar(a)
Ažurirano: 08.09.2013. 15:54h

Inspirativni tekst prof. dr Sonje Tomović-Šundić “Promjene su se desile” pomaže da se orijentišemo u globalnoj oluji. Građanima, da se ohrabre u povezivanju u različitim oblicima nestranačkog društvenog aktivizma. Političarima i političkim partijama, da nadiđu anahrone hijerarhijske i direktivne partijske obrasce.

Našla sam se, sticajem okolnosti, od novembra 2012. u poslaničkim klupama Skupštine Crne Gore. Treća od tri nestranačke ličnosti poslaničke grupe od 20 mandata, koalicije Demokratski front. Krajem jula t. g. je, bez pompe, obilježena godišnjica koalicije Demokratski front. Prve koalicije u višestanačkom parlamentu Crne Gore na čijem je čelu nestranačka ličnost. Koalicije koju osim političkih partija čine i grupe udruženja građana, neformalne nestranačke grupe i pojedinci. Poslanički klub DF-a čini da u Skupštini ima 3,7% nestranačkih poslanika. Za sada simboličan broj, ali i toliki otvara vrata parlamenta za promjene. Za promovisanje parlamentarne raznorodnosti koja će suštinski predstaviti i velki broj građana koji neće, ili više ne žele, da ih predstavljaju političke partije.

„Građanska demokratija, ne izražava se samo kroz stranačke organizacije i partije. Novi tip demokratije, mora uključivati što je moguće veći broj građana i sve oblike njihovih civilnih udruživanja, koji mogu izražavati ne samo političke, nego njihove najraznovrsnije društvene akcije.“ Prof. Tomović-Šundić je ovom ocjenom i sažeto prikazala narastajuću i sazrijevajuću društvenu scenu nestranačkog djelovanja u Crnoj Gori. Brojne organizacije civilnog sektora, grupe za društveni aktivizam, ekološke organizacije, grupe za urbanu akciju: MANS, Institut Alternativa, Centar za građansko obrazovanje, Green Home, Udruženje studenata, Udruženje mladih sa hendikepom, Udruženje penzionera, Udruženje Roditelji, Luka Berane, Mogul, Naša Podgorica, Ozon, Ekološko društvo BP, Ulica, Građanski klub... i desetine drugih. Bogatstvo entuzijazma, akcije, mladosti, znanja, zrelosti, stručnosti, iskustva, hrabrosti, otpora, nepokornosti, nepokorenosti, nestranačkog djelovanja, nezavisnog društvenog angažmana i aktivizma.

Koncept koalicije Demokratski front je zasnovan upravo na tom novom tipu demokratije koji okuplja raznovrsne oblike udruživanja građana.

Smatram da koalicija DF daje specifičnost 25. sazivu Skupštine Crne Gore. Možda je upravo ta specifičnost pokrenula novi unutarparlamentarni dijalog i djelovanje na novi način. Nesporno je da je ovoga ljeta Skupština vratila Vladi nekoliko zakona i rebalans Budžeta. Nije prihvatila izvještaje v.d. Vrhovnog tužioca i g-đe V. Medenice. Time je Skupština zavrijedila kompliment od prvog ministra, o „diktaturi parlamenta“.

Čini se da ledolomac Skupština razbija decenijski led kojim su okovane mnoge državne institucije. Tužilaštvo, pravosuđe, prosvjeta, zdravstvo... Čini se da je za dalje odlučujuća hrabrost i posvećenost poslanika. Ali, prije svega sastav Skupštine, takav da odgovara građanskoj demokratiji, koja se ne izražava se samo kroz stranačke organizacije i partije.

Radna grupa za vraćanje povjerenja u izborni proces, bavila se setom zakona iz oblasti izbornog zakonodavstva. Evidentno je da su se predstavnici civilnog sektora odlučujuće zalagali za takva zakonska rješenja koja će obezbijediti suštinsku raznovrsnost skupštinskog sastava. Nezavisne pojedince, grupe građana, civilni sektor, a ne samo političke partije. Predstavnici parlamentarnih stranaka su bili, uglavnom, znatno manje osjetljivi i raspoloženi za zakonska rješenja koja otvaraju parlament i drugim činiocima. U DF-u su i prije početka rada ove Radne grupe razmatrane mogućnosti za obezbjeđenje uslova za rad (finansiranje, prostorije, stručna podrška) i ostalim djelovima koalicije, osim političkim strankama. Postojeći Zakon o političkim partijama prepoznaje grupe građana na izbornoj listi, ali ne i nezavisne pojedince.

Zakon o finansiranju, pak, prepoznaje samo političke partije. Pojedinačni mandat je osnov za finansiranje. Ali, ako taj mandat pripada nestranačkoj ličnosti, još nema zakonskog uporišta da se omoguće isti uslovi, finansiranje i prostorije, kao i političkim partijama. Izmjena seta izbornih zakona u smislu obezbjeđenja ravnopravnih uslova i za ostale parlamentarne činioce, osim političkih partija, važan je preduslov za novi tip demokratije. Odnosno za uključivanje u političko odlučivanje, pa i u Skupštinu, što je moguće većeg broja građana i svih oblika njihovih civilnih udruživanja.

Na kraju, jedno podsjećanje. Početkom XX vijeka Švedska je, kao i Crna Gora, bila siromašna feudalna država. Stanovništvo se masovno iseljavalo u potrazi za poslom i sigurnijom egzistencijom. Socijaldemokrati su ponudili građanski program privrednog i društvenog preporoda, a politika vojne neutralnosti je sačuvala zemlju od dva svjetska rata. Više od pedeset godina Švedska je uzor društva blagostanja i socijalne pravde.

Početkom XX vijeka Crna Gora je bila mala, siromašna feudalna država. Stanovništvo se masovno iseljavalo u potrazi za poslom i sigurnijom egzistencijom. Apsolutni monarh je ocijenio da je za njegov narod najkorisnije da se kneževina podigne na rang kraljevine. Uz zaduženje u inostranstvu. Svi ratovi koji su bili na ponudi početkom XX vijeka prihvaćeni su kao razvojna šansa. Parlament je postojao kao prazna forma. Kritičarima režima je saopštavano: „Da mi nijesi zanoćio u državu!“

Početkom XXI vijeka Švedska je i dalje hvale vrijedno bogato građansko društvo socijalne pravde i ljudskih prava. Sa velikim brojem imigranata, koji tu nalaze utočište od političkih progona, ratova, siromaštva. Ta okolnost počinje da stvara probleme. Političke, kulturološke, socijalne, ekonomske.

Početkom XXI vijeka Crna Gora je siromašno neofeudalno društvo, država sa zarobljenim institucijama. Stanovništvo se masovno iseljava u potrazi za poslom i sigurnijom egzistencijom, ali i zbog pritiska vladajuće oligarhije. Kritičarima režima se šalju crne trojke. Postoji veliki broj imigranata sa kriminalnim dosijeom, često i potjernicom Interpola, koji tu nalaze utočište od zakona svojih zemalja. Ta okolnost počinje da stvara probleme. Političke, kulturološke, socijalne, ekonomske. Stvara se podozrenje prema Crnoj Gori kao utočištu za švercere i kriminalce. Ozbiljni investitori se klone takvih država.

Da bi došlo do promjena, treba osloboditi zarobljene institucije, zarobljena građanska prava, zarobljenu energiju zajednice.

Skupština je garant tih promjena. Linija posljednje odbrane budućnosti Crne Gore. Građanske i neutralne Crne Gore. Zato je neophodno da u Skupštini bude što više nezavisnih i nepotkupljivih, stručnih i etičnih predstavnika naroda. I kao nestranačkih pojedinaca i kao grupa građana i kao pripadnika političkih partija.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")