alternative

Žrtve i dobrovoljci

Slučaj Škerović pokazuje se kao pokušaj medijski pomognute političke promocije. Pokušaj sa kratkoročnim ciljevima i sumnjivim namjerama. Slučaj se, međutim, pretvorio iz pokušaja stvaranja utiska oštre reakcije države u svoju suprotnost, dodatno urušavajući ionako loš kredibilitet institucija i glasnogovornika oštrog obračuna s kriminalom. Slučaj iz kojeg svi akteri mogu i moraju da izvuku lekcije
1 komentar(a)
Rajko Škerović, Foto: Savo Prelević
Rajko Škerović, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 21.02.2019. 04:20h

Naredne nedjelje, to jest naredni mjesec su ključni za dalji proces evropskih integracija“ reče poslanik Milutin Simović u pitanju postavljenom predsjedniku Vlade tokom juče održanog premijerskog sata.

E sad, kako to vide u DPS-u bilo je vidljivo u odgovoru u kojem odgovornost za buduće ocjene Evropske komisije i otvaranje poglavlja 23 i 24 otvoreno i direktno Đukanović prebacuje na Skupštinu Crne Gore, odnosno na parlamentarnu opoziciju i “selektivno bojkotujući” Demokratski front.

Znajući kako je vladajuća partija vješta, a kakve su greške opozicioni lideri pravili u prošlosti, ne bi me čudilo da i ovaj put opozicionari uspiju kreirati sliku o sebi kao ključnom kočničaru ustavnih izmjena i na taj način sebi zalijepiti etiketu kočničara evropskih integracija.

Međutim, istina je da će ocjene Evropske komisije i otvaranje poglavlja 23 i 24 ponajviše zavisiti od sprovođenja efikasnih istraga za korupciju i organizovani kriminal, sa naglaskom na visoko pozicionirane državne službenike i javne funkcionere. Takođe, ocjene će zavisiti od sudbine optužnica koje su u prošlogodišnjem i ranijim izvještajima i ocjenama bile pozitivno procijenjene kao doprinos ubrzanju borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Koliko je meni poznato, a prilično pažjivo pratim zvanične i medijske izvještaje, Crna Gora se od oktobra do danas nema mnogo čime pohvaliti.

Toga su izgleda svjesni u različitim državnim, političkim i drugim strukturama pa se zato manje-više glasno postavlja pitanje “Ko će biti sljedeća žrtva?” ili “Ko će biti sljedeći dobrovoljac ?” u ove vrele ljetnje dane.

Slike već poznate: hapšenje u zoru, crne uniforme, TV kamere, ozbiljna lica policijskih šefova i ministara, slavodobitni nastupi, zaklinjanje u političku volju i evropske integracije.

Čini se kako više nema dovoljno skanka i samostalnih grupa kojima se može popuniti mršava statistika u dijelu borbe protiv trgovine narkoticima. Uporedni podaci o zapljenama različitih vrsta narkotika govore za sebe.

Što se tiče borbe protiv korupcije, od prošle godine kada je nadležni potpredsjednik priznao da tu nema pomaka, preko izjave kako “nemamo osmišljenu strategiju borbe protiv korupcije” pa do dana današnjeg - nije se maklo dalje od početka. Nije mi samo jasno koji su to “deset” ili “dvadeset” ljekara koje je nadležni ministar identifikovao kao one koji korupcijom kvare naše zdravstvo.

Ko žrtva, ko dobrovoljac. S dobrovoljcima bar imamo iskustva. Kobajagi žrtva, samo do izvještaja, pa onda sve iz početka.

Ipak, iskustvo ranijeg procesa proširenja osvijestilo je osjetljiviji pristup Evropske komisije.

Istorija kaže sljedeće: u trci za članstvo u EU, 2005-2006. godine Rumunija je nagrađena za uvođenje najoštrijih pravila za objavljivanje imovinskih kartona javnih funkcionera. Evropska komisija pohvalila je njihovo nacionalno odjeljenje za antikorupciju zbog pokretanja procesa protiv nekoliko visoko pozicioniranih političara za djela korupcije. Ovi naširoko publikovani slučajevi bili su viđeni kao dokaz da zemlja napreduje u borbi protiv korupcije i pomogli su da odluka o članstvu bude donijeta godinu ranije nego što je bilo očekivano. Međutim, dvije godine kasnije nijedan od ovih slučajeva nije bio procesuiran, a najveći broj je odbačen ili zataškan, dok institucija koja je trebala da istraži imovinu funkcionera dugo nakon ulaska u Evropsku uniju nije bila funkcionalna.

U Bugarskoj, smanjenje broja ubistava među mafijaškim grupama (od kojih nijedno nije rasvijetljeno) je smatrano ključnim za ubrzanje procesa integracija, ali je kasnije objavljeno da je Ministarstvo unutrašnjih poslova bilo u kontaktu sa šefovima organizovanih kriminalnih grupa kako bi obezbijedilo kratkoročni prekid međusobnih obračuna.

Zato će i evropski zvaničnici i domaća javnost sada morati sa više pažnje i objektivnosti da prate konkretne slučajeve i njihov epilog.

Slučaj Škerović pokazuje se kao pokušaj medijski pomognute političke promocije. Pokušaj sa kratkoročnim ciljevima i sumnjivim namjerama. Slučaj se, međutim, pretvorio iz pokušaja stvaranja utiska oštre reakcije države u svoju suprotnost, dodatno urušavajući ionako loš kredibilitet institucija i glasnogovornika oštrog obračuna s kriminalom. Slučaj iz kojeg svi akteri mogu i moraju da izvuku lekcije.

Međutim, da nije jednostavno biti tužilac i sudija sada valjda shvataju i opozicioni poslanici u anketnom odboru. Kako sada stvari stoje, veće su šanse da se ovaj anketni odbor pamti po anegdoti o klima uređaju nego po svojim rezultatima.

Preporučujemo za Vas