Piši, piši moj Zarija, na mokru ploču“ – ostala je kod nas izreka koja se vezuje za svojevremeno uglednog Buljaričanina. Često puta, pišući o planiranju i izgradnji u Budvi, i ja sam imao utisak da pišem po „mokroj ploči“.
Iz fotomontaže na slici, na kojoj je u istoj razmjeri teritorija Montekarla prenijeta na prostor Buljarice, može se odmah uočiti da ovaj skoro za tri puta ima veću površinu, pa, uz prirodne karakteristike, to najbolje govori o njegovom razvojnom potencijalu. Uočili su to vrlo dobro i neki strani investitori koji su u zadnjih desetak godina pokazivali interes za ulaganje u turističku izgradnju u Buljarici.
Što raditi dok se konačno ne pojavi pravi investitor? Da li stanovnici Buljarice i drugi vlasnici zemljišta treba i dalje da budu uskraćeni za makar djelimičnu valorizaciju njihove imovine? Da li su parcijalna rješenja moguća, na kojem dijelu i u kojoj mjeri?
Novi DUP Buljarica I (obrađivač Del Projekt), čija izrada neopravdano traje već više od 3 godine, jedan je od mogućih pokušaja nalaženja prelaznih rješenja. Za isti prostor, u nešto užim granicama, koji obuhvata postojeće naselje od Jadranskog puta do obale, dijelom i iznad puta, donešen je DUP još 1983. koji je, za razliku od planova kako se oni danas rade, primjer odgovornog, stručnog i savjesnog planiranja.
Bilo je za očekivati da će opština Budva pripremiti programski zadatak koji bi podrazumijevao rješavanje osnovnih potreba lokalnog stanovništva, a koji bi, istovremeno, sa stanovišta planirane namjene prostora i kapaciteta, kao i funkcionalne i saobraćajne povezanosti sa okruženjem, obavezivao na usaglašavanje sa programom turističkog razvoja predviđenim planovima višeg reda, što je, nažalost, izostalo.
Osnovni razlog za kašnjenje je rezultat potrebe obrađivača plana da planska rješenja budu različita od onih u planovima višeg reda! Može se pretpostaviti da za tako nešto postoje pojedinačna očekivanja, ali je neshvatljivo da se to radi po nalogu naručioca, čemu ide u prilog naknadna odluka opštine Budva da se takav koncept podrži novim Izmjenama Prostornog plana (autor prof.dr M. Ralević). Nacrtom ovog planskog dokumenta, proizvoljno, neargumentovano i nestručno, promoviše se novo plansko rješenje kojim se ovaj prostor funkcionalno tretira potpuno izolovano od okruženja, sa namjenom prostora, kapacitetima i nakaradnim saobraćajnim rješenjima koja grubo narušavaju koncept iz planova višeg reda i koja su u suprotnosti sa Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata i uredbama koje su iz njega proizašle.
Kada se postojeći maslinjaci opet pretvaraju u građevinsko zemljište, pa se nedostatak zelenih i rekreativnih površina u zahvatu planskih dokumenata nadomješta na padinama obližnjeg Đurđevog brda, onda se mora reći da je to klasična podvala, jer je svakom ko je bar jednom prošao Jadranskim putem savršeno jasno da padine ovog brda mogu poslužiti jedino alpinistima!
Posebno iritira činjenica da se novim planovima, na površini većoj od 30 ha, planira izgradnja hotela! Ako stavimo po strani takve planerske nebuloze, moramo se zapitati: A, đe je tu Kempinski? Nema ga niđe, niko ga više ne pominje. Umjesto poznatih hotelskih brendova, uz ponekog Rusa, današnji investitori u hotele su mahom dojučerašnji preduzimači i graditelji stanova, kojima mogućnost ulaganja u objekte po nazivima iz široke lepeze zastupljene u važećim propisima (boutique, garni, apart, condo, zeleni itd.) ne samo da djeluje otmenije, nego na taj način mogu da koriste privilegiju u vidu umanjenja doprinosa za uređenje građevinskog zemljišta čak za 70%!
Čiji je to interes da se, u odnosu na Buljaricu, prednost za izgradnju golf terena daje brdima iznad Budve, a da se istovremeno, iz Budve u Buljaricu liferuju višespratnice u vidu navodnih hotela? Više je nego jasno, da se uz posljedice koje su teško zamislive, time pokušavaju zadovoljiti pojedinačni interesi onih koji su navikli da se planski dokumenti izrađuju po otisku njihovog palca! Ne bi nikog trebalo da iznenadi ako su neki od njih već davno avansno platili doprinose za komunalno uređenje! To nijesu interesi Buljaričana, ni države Crne Gore, pa ni opštine Budva (sem možda 50%?).
Kada sam prije 6-7 godina u jednom svom tekstu predvidio da će i Budvu zadesiti „Marbelja“, imao sam u vidu da je to čuveno špansko ljetovalište, nekoliko godina ranije, zapljusnuo „cunami“ enormne snage u vidu investicija u stambenu izgradnju apartmanskog tipa, pa je uz ogroman priliv kapitala sumnjivog porijekla i uz neibježnu korupciju i kriminal, stvoren urbanistički haos neslućenih razmjera, koji se više ne da ispraviti. Nešto slično je prije nekoliko mjeseci zaključio i naš tadašnji ministar održivog razvoja i turizma, komentarišući situaciju u Budvi.
Država Španija je reagovala prekasno. Ali, kada su odlučili da zaustave to ludilo, trebala im je samo jedna noć da više desetina odgovornih u lokalnoj administraciji i javnim službama smjeste na sigurno mjesto, gdje se i danas nalaze.
I kod nas je prije nekoliko godina pokrenut postupak protiv određenih lica zbog štete koja je, prema optužnici, pričinjena državi u predmetu koji je vezan za jednu investiciju na Zavali u Budvi. Ne želim da komentarišem postupak koji je u toku. No, izgradnja na Zavali napravila je daleko veću štetu od one zbog koje se taj postupak vodi. Ruglo koje je tamo nastalo je najveća prevara i podvala koja je mogla da se desi Budvi i Crnoj Gori, a da za to još niko nije odgovarao. Ako ostavimo po strani političare, onda se najveća odgovornost, kao uostalom i za još mnogo toga nakaradnog u prostoru na našoj obali, može pripisati struci – planerima, projektantima, svima onima koji su olako izdavali saglasnosti i odobrenja, strukovnom udruženju (Inž. komora) kod kojih se licenca može izgubiti jedino ako se ne plaća članarina, kao i profesorima koji obrazuju buduće planere, a koji se uporno ne oglašavaju.
Danas je hobotnica zvana „Marbelja“, nakon što je čvrsto prigrabila Petrovac, već pružila svoje pipke prema Buljarici, jer joj je još jedino to preostalo. Ako se oni odmah ne sasjeku, nećemo nikada dočekati „Montekarlo“!
Ništa od spomenika
U okviru zahvata ovih planskih dokumenata je i oko 5 ha površine za koju je planski dokument urađen prije više od 30 godina, sa namjenom za poslovne i servisne sadržaje komplementarne turizmu.
U užem dijelu ove zone, na lokalitetu zvanom Džamanja Do, trebalo je opredijeliti prostor, programski osmisliti i utvrditi uslove za projektovanje i izgradnju memorijalnog spomen obilježja na mjestu stradanja crnogorskih vojnika u austrougarskom zarobljeničkom logoru tokom I svjetskog rata.
U drugoj polovini 1970-ih postojala je inicijativa tadašnjeg SUBNOR-a Budva za obilježavanje ovog stratišta, prihvaćena od strane Predsjedništva SSRN RCG, pa su za tu namjenu bila izdvojena i određena sredstva. Zajednička delegacija je tada pregovarala sa poznatim jugoslovenskim umjetnikom Dušanom Džamonjom o izradi projekta za budući memorijalni centar, ali je zemljotres iz 1979. odložio dalja dešavanja. Vladajuća koalicija u Budvi je obnovila ovu inicijativu uvrstivši je u izborni program iz 2005.
Ovo je sada nemoguće sprovesti kroz nova planska rješenja, jer je neko, brzopleto i nepromišljeno, nedavno donio odluku da se na tom prostoru izgradi postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda!
Autor je arhitekta iz Petrovca
Bonus video:
