ALTERNATIVE

Opozicioni odgovor?

Nerealno je i opasno očekivanje da će se sve desiti spontano, da će se režim sam srušiti, a opozicija ušetati u napuštene institucije. Nema te afere koja može preokrenuti odnose političkih snaga ako se opozicija ne predstavi kao istinska politička alternativa
7109 pregleda 11 komentar(a)
Đukanović, Foto: Boris Pejović
Đukanović, Foto: Boris Pejović
Ažurirano: 30.01.2019. 09:34h

Sudeći po reakcijama, Đukanović će pokušati da udavi i ovu aferu snagom “nezavisnih“ institucija. Dođite u institucije, da vam pokažemo svoga Boga! Da vas ubijedimo da je ”prva sestra” Duško Knežević, da Milov ugled vrijedi milion eura, da 16.000 koje dobiješ i ne vratiš nije poklon, da je vila od 2.000 kvadrata sama nikla, da Migo koverat nije odnio na poštu, da samo sunce vlasti grije Crnu Goru i da bez nje dolazi mrak i potop.

Opozicija je u sličnim prilikama pokušala da u parlamentu i pritiskom na institucije izdejstvuje političku i krivičnu odgovornost. Parlamentarne istrage su završene dobro za DPS i loše za opoziciju koja nije dobila ostavke funkcionera, nije izazvala smjenu vlade, a na sljedećim izborima nije uspjela da politički valorizuje svoje argumente. Takođe, od ”Telekoma“ do “Snimka“, afere koje su sezale do vrha režima udavljene su u hodnicima policije i tužilaštva.

Hoće li se i ova aktuelna afera obiti o institucije - zid plača za vladavinu prava? Na primjer: Migo nešto uslovno, pa kroz sporedni hodnik, a računovođa u DPS-u nešto prekršajno pa jovo nanovo za izbore 2020. Ostatak u izviđaj, pa do 2036.

Hoće, ako u opoziciji sve ostane isto, ako se ne promijeni i počne složnije sprovoditi nove političke strategije i taktike.

Drugim riječima, nema te afere koja može preokrenuti odnose političkih snaga ukoliko se opozicija ne predstavi kao istinska politička alternativa, spremna da radi više, bolje i drugačije.

Politička odgovornost kao preduslov svih odgovornosti mora se osvojiti na izborima. Samo tako se može obezbijediti da se i ovo što smo vidjeli ovih dana i ono što ćemo tek vidjeti ne izgubi u odajama “hrama demokratije“ i u hodnicima tužilaštva.

Nerealno je i opasno očekivanje da će se sve desiti spontano i bez dodatnog napora, da će se režim sam srušiti, da će DPS bez borbe napustiti vlast, a opozicija ušetati u napuštene institucije. Režim je već dovukao medijske plaćenike, a čelnici agencija, tužilaštava i javnog servisa su se javno zakleli da će voljenog Predsjednika braniti do posljednjeg.

Opoziciji je potrebna politička mudrost pokazana u Budvi, nakon svega i uprkos svemu, osvjedočena u politički časnoj i elegantnoj ostavci ranijeg i glatkom imenovanju novog predsjednika opštine. U skladu sa dogovorom i postavljenim principima, a suprotno ratu saopštenjima Demokrata i Demokratskog fronta, koji su mjesecima ličili na “piši propalo“ i u Budvi. Kad je moguće u Budvi, Kotoru, Herceg Novom i Beranama, moguće je i na državnom nivou pronaći model saradnje, metod koordinacije, okvir za saradnju koji okuplja, miri i privlači ne samo stare već i nove birače opozicije, ali i neke stranke (ili djelove stranaka) koje danas vrše vlast na državnom nivou.

Vjerujem da u Demokratskoj partiji socijalista postoji priličan broj njih koji vide da je Đukanović sve više teret, i koji su s pravom u dilemi da li se cijela partija dovodi u rizik zbog sada već ogoljenog i potrošenog lidera. Takvi mogu krenuti u proces distanciranja od Đukanovića, i dati za pravo opravdanim zahtjevima opozicije. Ali, do tog trenutka koji je još uvijek daleko, treba nešto raditi.

Opozicija ne smije ostati zarobljena u bezličnim saopštenjima, u već milion puta ponovljenim riječima kojima slikaju “kriminalni režim“ i traže ostavke. Možda će se jednom dijelu glasača vladajuće koalicije zaista zgaditi prethodno glasanje pred količinama prljavštine koja sada postaje tako očigledna, ali to još uvijek ne znači da će brzim korakom preći na stranu opozicije. Oni ionako ne glasaju DPS zbog Milovog poštenja. Osim onog što više neće, da bi prešli na ”drugu stranu rijeke“ birači moraju bolje razumjeti i prihvatiti političku alternativu koju hoće. Iskustvo nam govori da tu sliku ne može dovoljno ubjedljivo predstaviti posvađana opozicija u kojoj svako radi za sebe i optužuje druge da ne rade ni dobro ni ispravno. Potreban je najmanji zajednički imenitelj opozicije kao cjeline.

Nekoliko skorašnjih inicijativa opozicionih partija mogu biti dobra polazna osnova za zajedničko promišljanje. Demokrate su dale predlog za definisanje zajedničkih uslova parlamentarne opozicije za poštene izbore, a bez čijeg ispunjenja nema održavanja narednih parlamentarnih izbora. Socijaldemokratska partija je ”pozvala na održavanje posebne sjednice Skupštine“, a SNP je pozvao opoziciju na sastanak i razgovor. Sada gotovo sve opozicione partije otvoreno govore o organizovanju protesta.

O svim inicijativama i predlozima se može i mora razgovarati. Bez medija, bez loših sjećanja, bez uslovljavanja, oštrih riječi, etiketa. Dijalog sa ciljem da se zajednički odgovori na pitanja: Šta raditi u parlamentu? Šta raditi van parlamenta? Šta tražiti kao zajedničke uslove za fer i demokratske izbore 2020. godine? Šta tražiti od Evropske unije kao vanrednu reakciju na vanredno stanje političkog i pravnog sistema?

Autor je predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa

Preporučujemo za Vas