*Termin finansijalizacija je prvi primijenio 2008. Stefano Kukareli, profesor Univerziteta u Bergamu
Biomoć je termin koji je skovao Mišel Fuko, profesor socijalne psihologije ne Berkliju
"Ko kupuje nešto što mu ne treba, ostaće bez onoga što mu treba" (narodna poslovica)
U okviru svoje slobode pisanja za ovu kolumnu da jem sebi za pravo da čitaocima, koje to interesuje, pokušam približiti ove termine i relevantnu problematiku koja ih prati. Posebno u svjetlu današnje finansijske i ekonomske krize. Ukratko, finansijalizacija je, po navedenom autoru, fenomen proces koji je postao praksa svojevrsne društvene kontrole. Biomoć ili društvena kontrola je po drugom autoru supstrat društvene moći plasiran kroz nove, sofisticirane oblike teške za prepoznavanje pa je teže i suprotstaviti im se. Na početku svog izlaganja na seminaru u Bolonji 2008. citirani autor je kazao da krize u kapitalizmu slobodnom tržištu već odavno nijesu novost niti su samo plod nekog finansijskog ludila. Moja malenkost je sa tim saglasna. Kriza uvijek proizlazi iz nekog postojećeg režima akumulacije koji dalje određuje budući model kroz mjere i pravila koji će osigurati dalji rast akumulacije. U novije vrijeme su to razne špekulacije kao česti rizici na tržištu. Posmatrano iz socijalne ravni, odlika savremenog kapitalizma je težnja da svaki pojedinačni život uvuče u procese valorizacije. Kako kroz neoliberalne tokove tako i zapovjednim regulama i ustrojstvima izdatim ostalim nacionalnim ekonomijama koje žele/moraju da se integrišu u ove procese kako ne bi ostali izvan integrisanih skupova. Sve se odvija kroz društvenu kontrolu u formalnoj demokratiji zasnovanoj na formalnom učešću velikih masa. To znači da proces ima masovnu dimenziju. Dokaz: grčki i ostali scenariji. Svjedoci smo forsiranja reformi u raznim oblastima društva: u obrazovanju je vrlo naznačen trend u zapostavljaju tradicionalnih znanja i gušenju kritičkog duha studenata i specijalizanata. Uporedo se širi retorika o stalnom-permanentnom obrazovanju. Jedinka mora da uči i usavršava se čitav život. Posljedice su povećanje cijene obrazovanja, ali i rušenje socijalne funkcije države. Po Fukou, bio-moć je "tehnologija" s dva lica ekonomskim i biološkim koja utiče na ustrojavanje stanovništva političkim sredstvima. Sjedinjene Države su, kao paradigma slobodnog svijeta, davno poslale Evropi jasne poruke. Jedna je: Niksonova odluka o nekonvertibilnosti dolara u zlato još iz 1971. i ona Konelijeva "da je dolar naša moneta, a vaš problem". Američki danajski dar Evropi je bilo saglasje za uspostavu Evropske unije i njene monete eura. Monete oslobođene svoje tradicionalne konfiguracije koja garantuje ispravnost računa i stabilnost plaćanja u Uniji i šire. Novac je poprimio vrlo rastegljivu vrijednost koja se više ne određuje samo prema prisutnosti dobara i usluga već i na želji za bogaćenjem pohlepi. Prosto rečeno, imperativ je proizvesti novac posredstvom novca. To je novi rizik i strategija koju su pohlepni zacrtali. Finansijalizacija je baš taj oblik društvene kontrole neophodan za postizanje toga cilja. Početkom novog milenijuma dešava se eksplozija novih finansijskih instrumenata. Berzanske procjene i indeksi su postali glavni makroekonomski pokazatelji. Psihološkom dinamikom, kao uslovom za stabilnost američkog ekomomskog modela, utiče se na ponašanja u biznisu. Stvorenje model izložen velikom riziku nestabilnosti. Odnosi između realne i finansijske sfere su okrenuti naglavačke. Dokaz: 2008. su dvije američke institucije sa kapitalom od svega 83,2 mlrd. dolara uz federalnu pomoć dale ukupno zajmova u iznosu od 5.200 mlrd. dolara!!! Suvišno je istaći da je taj odnos neodrživ jer glasi 1: 65 na 30. stepen!!! Ovakva finansijska "kreativnost" potpomognuta finansijalizacijom je, svakako, rizična za njene kreatore ali ni izbliza koliko za ostale jer su u taj njihov rizik uvučeni čak i životi ljudi. Za ovaj traktat je potrebno istaći još jedan trend u upravljačkoj praksi preduzeća: uočljivo se smanjuje investiranje u stalni kapital, povećava se likvidnost i plasira u berzanski kapital-zaduženjem kod banaka. Do sada nečuveno premještanje bogatstva investitorima-dioničarima i menadžerima. Ali, kako u kapitalizmu ne postoji univerzalno pravilo redistribucije, sistem se stalno dodatno destabilizuje. Obezvređuje se živi rad u realnom sektoru da bi se privukli investitori na berze. Forsiraju se operacije spajanja i kupovine firmi, kupuju se čak i sopstvene dionice! Lažiraju se stanja sopstvenih računovodstvenih izvještaja. Sve se ovo finansira smanjenjem plaćanja radne snage. Jasnije: stanovništvo se upotrebljava za proizvodnju (finansijskog) bogatstva. Dobici više nemaju nikakve veze sa stvaranjem profita u realnoj ekonomiji. Sredstva se plasiraju i konvertuju u obveznice i mnogobrojne finansijske derivate na finansijskim tržištima. Sva ova pitanja će neizbježno voditi promišljanju nekog oblika otpora zlokobnim procesima finansijalizacije. Do tada, biomoć će označavati nove oblike potčinjavanja života biološkog, društvenog, socijalnog, emotivnog od strane nosilaca moći biopolitike. Reklo bi se: stari konkvistadori na novi način. A šta sa Crnom Gorom? Crna je Gora u svijetu, a svijet već poprilično u Crnoj Gori. Sistem povezanih posuda. Crna Gora kao karika ovakvog sistema. Sistema finansijalizacije i biomoći. Razmišljanje u drugom smjeru je utopija.
Bonus video:
