Oprostite što naslov neptijatno asocijacira na čuveni nacistički eufemizam: Konačno rješenje jevrejskog pitanja. Ali...
Za deceniju i malo više od dolaska na vlast, Hitler je skoro uspio da uništi Jevreje u porobljenoj Evropi. Za deceniju i malo više od početka uspješnog koalicionog tandema DPSDP, isti je blizu potpunog uspjeha uništenja prostora Crne Gore. I upravo kao u čuvenoj priči jednog njemačkog paroha koji je napredovanje fašizma ovako opisao:
"Prvo su hapsili i odvodili u konclogore komuniste i ljevičare. Ćutao sam, nijesam bio ni komunista ni ljevičar. Onda su na red došli Jevreji. Ćutao sam, nijesam bio Jevrejin. Kad su došli za mene, nikog nije bilo da podigne glas."
Likvidiranje prostora Crne Gore, događa se po scenariju koji je identičan. Ćutimo. Na ubijanje Pljevalja. Na haos u Primorju. Na demografsko pražnjenje sjevernog regiona Crne Gore. Na bagatelnu rasprodaju hotela u H. Novom koje je rezultiralo zamiranjem turizma.
Na koncesiju na prostor Svetog Stefana uz odriješene ruke i neodređene rokove zakupcu. Na bagatelnu prodaju Arsenala. Na obećanje vlasti g. Manku da će dobiti pravo korišćenja prostora na 99 godina, a možda i trajno?!
Na smišljeno likvidiranje Solane u Ulcinju radi pretvaranja u građevinsko zemljište. Na uporno nastojanje da se Institit Simo Milošević što više obezvrijedi, a onda proda kome treba. Na decenijsku devastaciju prostora Nacionalnog parka Durmitor.
Na namjeru da se na brzinu i bez dovoljno stručne provjere i javne podrške ustupi stranom investitoru sistem elektrana na Morači. Na pretvaranje najvažnijeg razvojnog dokumenta države – Prostornog plana Crne Gore u instrument za porobljavanje prostora i ljudi. Na prodaju, po nekim procjenama, petine državne teritorije.
Toliko je toga što se prethodne decenije dogodilo u prostoru Crne Gore, a nije se smjelo dogoditi. A toliko malo toga gdje smo kao građani podigli glas i spriječili. A kako sada stoje stvari, možemo li spriječiti konačno rješenje pitanja prostora Crne Gore?
U tek imenovanoj Vladi, g. B. Gvozdenović je ministar resora koji bi trebalo, barem, da se zove tako da se prepozna briga i odgovornost za prostor. Podsjetiću, u prvom mandatu kada je pomenutom ministru pripala nadležnost nad planiranjem i uređenjem prostora, taj se resor zvao Ministarstvo za ekonomski razvoj.
Zatim je, u narednom mandatu, to bilo Ministarstvo zaštite životne sredine i uređenja prostora. Onda je, sada već pod vođstvom nadahnutog ministra, g. P. Sekulića, resor nazvan Ministarstvo turizma i održivog razvoja. Resor kojem bi trebalo da je planiranje, uređenje i korišćenje prostora osnovna nadležnost i preokupacija, pretežno se bavio turizmom. Prostorom uzgred.
A održivi razvoj, jasno je, postao je eufemizam za sve i svašta. Inače, ministarstvo kojim je rukovodio do nedavno g. Sekulić, u internoj stručnoj komunikaciji među srarijim urbanistima, zvalo se Ministarstvo za odi mi – dođi mi. Tako je ostala zabilježena antologijska izjava bivšeg ministra g. P. Sekulića, da je prostor Budve "pitko devastiran" i da ga jednostavno treba pustiti neminovnoj sudbini. Naravno, to je podržano i nadležnim zakonima.
Jasno je da je svrha ponovnog imenovanja g. B. Gvozdenovića za resor planiranja, uređenja i korišćenja prostora i gradnju, da se odloži, dok god to bude moguće, preispitivanje velikog broja prostornih i regulacionih planova koji su rađeni u svrhu namjenskog obezbjeđenja lokacija za odabrane (i podobne) "divelopere".
Ne može se osporiti dosljednost i sistematičnost vlasti u cilju potpunog ovladavanja i odlučivanja o prostoru. Takođe sistematično je urušavan, sa potpunim uspjehom, sistem državnog i opštinskih zavoda za planiranje.
Tako je još šezdesetih godina u Beranama postojao Regionalni zavod za urbanizam, kao i u Herceg Novom. Republički zavod za urbanizam i projektovanje je bio institucija koja je radila za državu. Tih i takvih institucija odavno nema. Brigu o prostoru vodi vladajuća koalicija u okviru svojih struktura. I svojih interesa, naravno.
Velika je zasluga novog (prvi, drugi, treći put) ministra za prostor, g. Gvozdenovića što je zdušno podržao koncept da se izrada prostornih (razvojnih) i urbanističkih (regulacionih) planova ugovara isključivo preko Zakona o javnim nabavkama.
Jasno je da korišćenje novca iz budžeta (države, lokalne zajednice) podliježe posebnoj kontroli. Ipak, svoditi izradu planova kojima se usmjerava prostorni, a time i svekoliki razvoj, na postupak nabavke kancelarijskog materijala, sasvim je štetno.
Nije nezapaženo da su neki biroi za planiranje, omiljeniji od drugih pri dobijanju poslova koje naručuje resorno ministarstvo. Ili neka konkretna opština. Naravno, to se uvijek može dokumentovati – najpovoljnijom cijenom na tenderu.
Nije mi poznato da je resor g. Gvozdenovića ikada naručio ekspertsku ocjenu planova koji su prošli svu zakonsku proceduru, a ipak dali neželjene rezultate u prostoru. Kako to da je već godinama ocjena stručnog javnog mnjenja i građana o kvalitetu planova sve nepovoljnija, a Ministarstvo se time ne bavi.
Da li je napravljeno i jedno socio–urbanološko istraživanje o prostoru u posljednjih deset godina, inicirano od nadležnih državnih institucija?
Kad je već ponovo postavljen za ministra resora u čijem je nadležnosti prostor, g. Gvozdenović bi mogao da se pobrine za dvije urgentne odluke. Prvo, određivanje deponija za građevinski materijal i režima deponovanja.
Naročito pored primorskih mjesta. Drugo, određivanje lokacija i njihova priprema za privremeni smještaj stanovništva. Naime, tolika briga o prostoru kolika je bila za njegovih prethodnih mandata (nepravedno bi bilo izostaviti i lični doprinos bivšeg ministra g. P. Sekulića na tom planu) i nesumnjiva posvećenost koja se očekuje od njega u predstojećem mandatu (koliko god da potraje) naročito će se potvrditi u narednom (neminovnom a izvjesno i skorom) zemljotresu.
Te je zbog toga potrebno pripremiti i lokacije za deponovanje građevinskog otpada, a i lokacije za šatorska naselja. Dobra je okolnost što je, zahvaljujući posvećenosti Ministarstva, već utvrđen veliki broj lokacija za golf igrališta. Koja se privremeno mogu dobro iskoristiti za navedene namjene.
Bonus video:
