Dvanaest je godina od petooktobarske političke promjene koja je iz korijena promijenila situaciju u cijelom balkanskom regionu. Crna Gora je, poznato je, bojkotovala izbore, ali je manje poznato kako je u završnom činu demontiranja Miloševićeve zločinačke mašinerije zvanična Crna Gora opstruirala taj proces.
Mnogi od nas se dobro sjećaju da je Slobodan Milošević prilikom javnog nastupa, tokom kojeg je priznao rezultate izbora, iskoristio priliku da predvidi šta će se desiti kada on više ne bude na vlasti. To je, ustvari, bio širi politički scenario koji je imao mnogo dublji karakter uperen protiv tek ostvarene političke promjene. Između ostalog, scenario je predviđao osamostaljenje Crne Gore. Neposredno nakon toga čina, zvanična Crna Gora predlaže referendum novim vlastima i kreće u zloupotrebu ideje nezavisnosti Crne Gore.
Ta situacija je strateški dezorijentisala petooktobarsku političku promjenu, čime je otvoren politički prostor koji je omogućio očuvanje najmračnije strukure srpsko-crnogorskog ratno-profiterskog kartela, prepoznatog kao fenomen “političke mafije”.
Tu se kriju razlozi zbog kojih se gledalo skeptično na ideju Mila Đukanovića da sprovede referendum. Zbog toga će Zoran Đinđić biti podržan da sklopi Beogradski sporazum. Ujedno je pripremljen strateški plan reforme glomaznog sistema bezbjednosti i izgradnju sistema regionalne bezbjednosti. Široj javnosti nepoznat plan predviđao je otvaranje i dekonstrukciju zajedničkog bezbjednosno-obavještajnog aparata što bi, između ostalog, rasvijetlilo ulogu političkih elita Srbije i Crne Gore u balkanskoj nesreći. To mnogima nije išlo u prilog.
Zorana Đinđića su u tom poduhvatu spriječili time što su ga mučki ubili.
U tom smislu apsurdna su Đukanovićeva objašnjenja o njegovim političkim nedosljednostima i o tome zašto se Evrospka unija “konsternirala” na pomen referenduma, što je iznio u svom posljednjem intervjuu nedjeljniku Vreme. Objašnjenje nelogičnosti o pokretanju pitanja referenduma tek kad je Zoran Đinđić došao na vlast tvrdnjom da “ne vidi nelogičnost“, a neposredno prije toga tvrdi da je 1998. godine kod zapadnih zvaničnika tražio podršku za referendum, na nivou je političke laži i za današnju je upotrebu. Vrijedi podsjetiti da je Đukanović 1998. godine u izjavi tadašnjem opozicionom nedjeljniku NIN tvrdio da se duh zajedničke države u Crnoj Gori nikada ne može ubiti. Toliko o kredibilitetu tadašnjeg zahtjeva za podršku referendumu.
Licemjeran je lament dojučerašnjeg predsjednika i premijera da je priželjkivao političke promjenu u Srbiji i to sve, tvrdi, zbog napretka Srbije. Ipak, poslije svega očigledno je zbog čega se raduje Srbijancu Nikoliću, a nije onomad Srbijancu Koštunici, zašto se radovao rušenju Borisa Tadića, a zbog čega to nije bio slučaj sa Miloševićem.
Nažalost, moć je i dalje u rukama pojedinaca koji tu moć zloupotrebljavaju u cilju zaštite različitih partikularnih interesa, naravno ne pitajući za cijenu. Ipak, svjedoci smo da se puno toga promijenilo na bolje od 5. oktobra 2000. godine. Stavljen je fokus na suštinske društvene probleme i danas je svakom funkcionalno pismenom građaninu potpuno jasno u kakvom društvu živi, šta predstavlja politički sistem Crne Gore, kako smo opljačkani, uništeni, ko su glavni vlasnici te imovine i kako je u to ime sve zataškavano. Formirana je društvena svijest koja se ne miri sa takvom stvarnošću i taj proces je nezaustavljiv.
Ova dostignuća vlastodršci i njihovi profiteri nisu uspjeli da spriječe. Po tome je Crna Gora postala lider u regionu i tim činjenicama treba zahvaliti što su otvoreni predpristupni pregovori sa Evropskom unijom.
Na kraju da podijelim lični osjećaj da vrijeme uspostavljanja zdravih društvenih principa više nije tako daleko. Značajan napredak može da bude ostvaren nakon ovih parlamentarnih izbora, upravo prije održavanja predsjedničkih izbora, time što bi se otvorila poštena istraga o vezama pojedinca iz aktuelne političke elite sa kriminalnim strukturama. U te istražne radnje treba uključiti najiskusnije pojedince iz sektora pravosuđa i unutrašnjih poslova. Uporedo sa tim uspostaviti pravni okvir koji će voditi otvaranju tajnih dosijea, jer, uostalom, ni u drugim istočno-evropskim zemljama nije bilo suštinske transformacije društva dok nisu otvoreni tajni dosijei.
Bonus video:
