Dvije-tri noći, po službenoj dužnosti, pogledah ono strašilo od programa i - vjerujte mi na riječ - Pinkova Zadruga stvarno liči na Savjet Javnog servisa. Ne samo po učestalom upražnjavanju prostakluka uoči finala u oba rijalitija. Više po nekim dobro plaćenim golootočkim metodama iživljavanja nad onima koji neće da revidiraju.
Ipak, u Zadruzi se čak ni najveća ološ ne predstavlja lažno. Špijun je špijun, a siledžija - siledžija. Hoće malo da okreče prošlost i porade na ličnom marketingu. Ali ne tvrde kako su zbog učešća u rijalitiju postali eksperti za televiziju, zaštitnici kolektivnih prava ili čuvari nacionalnih tekovina. Dobro, ima jedan što stalno ponavlja kako najviše na svijetu voli svoju državu, ali s njim se tamo svi sprdaju...
***
Eto, izvjesnu Macu Diskreciju ubio je glas da prodaje sebe. Ona se nešto i ne brani, hvali se čak kako ima bogate i uticajne klijente. Bavi se, kaže, nekom vrstom umjetnosti za 500 eura po satu. Ali i takva kakva je umije da stane na stranu progonjenih u koje većina rafalno puca preko stola. I najsočnije opsuje najmoćnijeg među goničima.
Ima i neki Lepi Mića, samo što mu je izgled do bola neusklađen sa nadimkom. Bez pauze ponavlja kako jedino on govori istinu. Najpametniji je i najveći patriota, zna sve, od enigmatike do politike. Ali se nikad ne miješa u posao novinara. Pred njima se struni kao đače pred učiteljem.
Najupečatljiviji utisak ostavlja Miki Glavonja. Rječit, kao da je doktorirao govorno novinarstvo. I politički potkovan, kao da se ne odvaja od partijske elite. Ali poštuje svaku šušu iz TV ekipe, čak i obezbjeđenje, a kamoli urednike programa. Ako mu se omakne koja protiv produkcije, odmah se izvini u narednom kadru. Neprekidno nešto žvaće, samo - zatvori čovjek fino usta, promulja i proguta. Pa onda vrijeđa i psuje koliko mu volja...
***
Masu sam toga propuštila na Pinku, gledajući posljednjih deset mjeseci ove naše zadrugare. U početku, činili su manjinu u Savjetu Javnog servisa, a većinu u Administrativnom odboru i Agenciji za korupciju. Onako zadruženi, od starta su mi djelovali opasno. Ali, tada ih je malo ko uzimao za ozbiljno, valjda zato što su počeli od uzgoja salate.
Korisno je, ipak, što su te agrotehničke mjere protiv Gorana Đurovića pokazale kako daske nijesu trule samo u tužilaštvima i sudovima visokog nivoa, što odavno gledamo u direktnom prenosu. Već i u onim najnižim, gdje trulež nije samo izašla na vidjelo nego baš zaudara. Dvoje partijskih vojnika i jedan penzionisani policajac uspjeli su da ogole cio pravosudni sistem.
Uprkos tome, za Javni servis bilo je kakve-takve nade sve dok Marta Šćepanović, Luiđ Škrelja i Sreten Radonjić nijesu sa poljoprivredne prešli na filmsku proizvodnju. Ne razlikujući dokumentarac od TV priloga, priredili su javnu bruku izbacivanjem režisera Nikole Vukčevića. Kojem RTCG nije bila ni od kakve koristi, ali on njoj jeste.
***
Nezapamćeno iživljavanje, nastavljeno nad dvoje direktora, odgodilo je poštovanje prava javnosti da zna istinu na bar desetak godina... I još jednom pokazalo pravo lice vlasti. Ali i opozicije. Čiji lideri nijesu ni pokušali da makar partijske aktiviste, a hvale se da ih imaju desetak hiljada, izvedu pred Skupštinu ili Televiziju. Nijesu razumjeli važnost Javnog servisa u ovako zapuštenom društvu? Jesu, samo će i njima trebati poslušni novinari ako ikad dođu na vlast.
Opozicija je stoički podnijela i kad je član Savjeta iz Prvog Reda predizborne lože zapeo da isljeđuje Andrijanu Kadiju u produženom trajanju. Zbog permutovanja nekakvih brojki o gledanosti? Ne, nego zbog jačanja povjerenja u Javni servis.
***
Nije opozicija bila glasna ni kad su od Enigme jedne harizme, pred stotinama hiljada građana, Kadiji stigle optužbe za nemoral, korupciju i neprofesionalizam, iako je utvrđeno kako je radila zakonito.
“Zakoni nijesu božanski da bi po definiciji bili dobri”, enigmatično je pokušao da parafrazira negdašnjeg harizmatičnog vođu Slobodana Miloševića. Nije detaljisao drži li i danas samo do nekih njegovih poruka ili ukupnog lika i djela.
“I Hitler i Franko su imali zakone”, kliknuo je ne pominjući da ih ima i Đukanović, valjda zbog konteksta... Ali jeste citirao njegove poznate poruke izdajnicima. Optužujući Andrijanu Kadiju i Vladana Mićunovića da su “dio opozicije koja nije opozicija vlasti nego državi”. I da su “na tasu vage antidržavne koalicije”.
***
Ne znam kakvog smisla ima odgovarati profesionalnim domoljubima na optužbe za izdaju, ali pročitah na portalima da se mnogima dopala ona kratka replika direktorke RTCG-a. Pa, evo da im se konačno i ja bar jednom pridružim. Stvarno, sram ih bilo. I da im je malo...
P.S. Kako ono bi na posljednjem skupu zadrugara u Savjetu... Andrijana, odreci se Vladana i saradnika, prekinućemo isljeđivanje. Vladane, revidiraj i ukinućemo “toplog zeca”. Ionako smo vam odavno našli nasljednike... A onda, stiže nova 1949. Svima, ne samo izdajnicima. Kad oni budu istrijebljeni, doći će na red kolebljivci iz patriotskih redova. Tako je to sa antifašističkim diktatorima, ne umiju drugačije sve i da hoće...
Bonus video:
