Parlamentarni izbori, iako još nijesu raspisani, prema najavama iz DPS-a, treba da se održe krajem septembra. Procijenili su da je to najpovoljnije vrijeme za njihovo održavanje. Očekuju da, krajem ovog mjeseca, dobiju povoljne vijesti iz Brisela, odnosno datum početka pregovora za pristupanje EU. Dobijanje datuma pristupnih pregovora je prilika koja se ne propušta. I to bi bio najjači adut vladajuće koalicije u predizbornoj kampanji. A svaka kritika vlasti, ili pojedinaca iz vlasti, bila bi proglašena napadom na Crnu Goru i izdajom države i državnih interesa.
Međutim, uvijek ima ono „ali“ koje „curi sreću kvari“. Koje može da poremeti planove i bitno utiče na izborni rezultat.
Kao prvo, zabrinjavajuće su najave da pojedine članice EU nijesu, baš do kraja, ubijeđene u našu iskrenost i privrženost primjeni i poštovanju evropskih standarda i pravila ponašanja. Koliko nam Evropa vjeruje govori činjenica da, prije svega ostalog, treba da položimo prijemni ispit iz poglavlja 23 i 24. Da provjere znamo li šta je jačanje nezavisnosti, nepristranosti i profesionalnosti u pravosuđu. Šta je prevencija i borba protiv korupcije. Zatim, šta za nas znači očuvanje visokih standarda zaštite ljudskih prava i prava manjina... Posebno ih interesuje naše poimanje i preduzete mjere na suzbijanju organizovanog kriminala, krijumčarenja, trgovine drogama... Crna Gora se, po ovim pitanjima, nije proslavila. Još nijesmo raščistili šta su posljedice neznanja, a šta korupcije, što bi rekao predsjednik parlamenta. Zato i postoje najave, i opravdana bojazan, da nam neke države neće dati prelaznu ocjenu. To bi, da budem iskren, bilo veoma loše za Crnu Goru, njenu dalju demokratizaciju i primjenu savremenih evropskih i, uopšte, civilizacijskih pravila i standarda.
Planirani termin najavljenih izbora, iako po vladajuću koaliciju trenutno najpovoljniji, nezavisno od odluka Brisela, nosi i niz drugih rizika. Prije svega, sve veće nezadovoljstvo sve siromašnijih građana. U avgustu počinje plaćanje taksi na mobilnu telefoniju, električna brojila, kablovsku TV, povećanje cijena električne energije... Treba platiti i „euro za neuro“, jer i to ide na konto poreskih obveznika. Sve skupa predstavlja još jedan udar na standard građana koji i bez toga ne znaju kako da sastave kraj s krajem. Primjera radi, euro za mobilne telefone, za najveći dio građana, prije svega penzionere, predstavlja povećanje ovih troškova za 10 do 20 procenata. Za neke i više od toga. Na standardni priključak kablovske TV još 10 posto. Na prosječan račun za struju (u aprilu je iznosio 23 eura) ovaj euro iznosi više od 4 procenta, čemu treba dodati i najavljeno poskupljenje struje za još najmanje 5 procenata.... A prosječna plata u Crnoj Gori, uz uslov da je primate, iznosi 495 eura, ili nekih 63 posto minimalne (čitaj: sirotinjske) potrošačke korpe. U septembru treba opremiiti djecu za školu, spremiti zimnicu, kupiti drva za ogrev...
I uz sve to glasati za one koji su nas doveli do ovoga. Svejedno je li riječ o poziciji ili opoziciji. Oni se tako sinhronizovano dopunjavaju i ispomažu. I jednako su odgovorni za stanje u državi. Jedni zbog činjenja, drugi zbog nečinjenja. Neko zbog neznanja, a neko zbog korupcije. Da parafraziram jednog uglednog političkog analitičara: jedni su krali, a drugi jeli kradeno.
Nije zanemarljivo ni tinjajuće nezadovoljstvo čitave armije direktora i članova odbora direktora ili upravnih odbora državnih i javnih preduzeća, državnih uprava, agencija, direkcija i drugih državnih institucija. Svi oni, iako nevoljno, moraju višestruko da smanje svoje plate. A taman se bili navikli na, za crnogorske prilike, astronomske zarade. Nijesu gadljivi na novac poreskih obveznika, pa su sami sebi određivali i plate i benefite. Onoliko koliko su duboko mogli zavući ruku u državnu kasu.
Neće biti ni presijecanja vrpci i otvaranja značajnijih kapitalnih objekata. Neće biti ni značajnijih zatvaranja.
U vlasti i opoziciji su svjesni svega ovog. Znaju da su građani siti svega, izuzev hljeba. Svjesni su i činjenice da na politički teren izlaze novi igrači koji nude nove vrijednosti, nove ideje, novu snagu, novu energiju i nove ljude. Koji nude kvalitet više od dosadašnjih aktera na političkoj sceni Crne Gore. I koji imaju sve više pristalica među građanima.
Zato su u vlasti i opoziciji proglasili stanje opšte uzbune i preduzbornu kampanju započeli po starom i oprobanom receptu. Počeli su sa podjelom i cijepanjem građanskog tkiva Crne Gore po crnogorsko–srpskim šavovima. Svjesni da se igraju vatrom. Provokacija grupice huligana na nedavnoj utakmici ženskih košarkaških reprezentacija Crne Gore i Srbije, sa parolama „Srbe na vrbe“, „Ubij, zakolji da Srbin ne postoji“ i sl, nije uspjela, jer se ovaj pelecer u Crnoj Gori nikada nije primio. Čak ni tokom 90-ih.
Zato su i pribjegli korišćenju teške artiljerije. U kamapanju su uključili Njegoša. Bolje reći zloupotrijebili ga. Trguju njegovim moštima. Bez stida i skrupula. Bez poštovanja prema njemu kao vladici i vladaru, bez poštovanja prema jednom od najvećih umova Crne Gore svih vremena.
Dio opozicije je, priskočio u pomoć vladajućoj koaliciji i predložio zakon kojim se traži obnavljanje kapele na Lovćenu. Kapele koju je, na mjestu Njegoševe kapele oštećene u I svjetskom ratu, podigao kralj Aleksandar Karađorđević.
Ovaj predlog je za DPS i SDP došao „kao kec na desetku“. Dobili su šlagvort za priču o kontinuitetu velikosrpskih pretenzija na Crnu Goru, ugroženosti Crne Gore od strane srpske politike, o ugroženosti Crne Gore i od opoziicije sa srpskim predznakom... Predlagači zakona će u predizbornoj kampanji, zauzvrat, govoriti o ugroženosti i neravnopravnosti srpskog naroda u Crnoj Gori... asimilaciji, jeziku, simbolima... I jedni i drugi će zamajavati i trovati građane pričama o podjelama i identiteskim pitanjima.
O korupciji i organizovanom kriminalu, ekonomiji, opustošenim u ugašenim fabrikama, pljačkanju građana i njihovom siromaštvu, nezaposlenosti, građanskim pravima i slobodama, o posljedicama višedecenijske promašene politike – neće pričati niko od njih. Oni koji se drznu da im ove teme budu prioritetne u izbornoj kampanji biće proglašeni neprijateljima Crne Gore... izdajnicima srpskih interesa... neostvarenim i sramotnim osobama...
A građani će, kao i tokom svih ovih dvadeset i kusur godina, sve to da konzumiraju na prazan stomak. Od njih se očekuje da slijede svoje vođe. Kao kod Domanovića.
No, nadam se da će ovoga puta biti i onih koji će misliti svojom, a ne glavom svojih lidera. Da će, umjesto da glasaju, konačno početi da biraju. Da će birati neku drugačiju Crnu Goru. Evropsku, građansku, demokratski uređenu. Da će glasati za svoje dostojanstvo, građanska prava i slobode. Jer, jedino slobodan građanin ima moć. Svi ostali su samo podanici.
A šta bi na sve ovo, kad bi mogao da ustane, kazao Njegoš. Mislim da bi mu prve riječi bile: „Što pogani od mene činite“.
Bonus video:
