Protesti protiv dva komplementarna zakonska prijedloga SOPA i PIPA koji su se našli pred američkim Senatom i Kongresom jedva se slegao, a već su 22 članice EU stavile svoj potpis na međunarodno trgovinski sporazum ACTA.
Posljednjih mjeseci u svijetu, pa i kod nas, puno se govori i piše o prijetećem sporazumu ACTA, pa neću trošiti vrijeme, uvodno, objašnjavajući šta je to.
Temelji kontroveznog međunarodnog trgovinskog sporazuma ACTA-e opasno se ljuljaju, a nakon što je, zbog zabrinutosti za slobodu interneta i sve masovnijih protesta, stavljanje svog potpisa odgodila Njemačka, čini se da njegova ratifikacija neće ići glatko ni u ostalim zemljama.
U svim protestima može se vidjeti da je ‘’osnov’’ strah korisnika komunikacija na internetu, da će radi zaštite ekonomskog interesa muzičke i filmske industrije zakonodavci žrtvovati onaj otvoreni i neutralni internet koji je doveo do eksplozije javnog govora, okupljanja i djelovanja.
Najnovije istraživanje koje je sprovedeno od agencije za ispitivanje javnog mnjeja Boston konsalting grup, na uzorku od 1000 ljudi u svim razvijenim zemljama članicama G20, između ostalog kaže sljedeće: 83% ispitanika bi se umjesto interneta odreklo brze hrane, 10% bi se odreklo automobila, 7% redovnog tuširanja, 43% vježbanja, a 73% alkohola, što ukazuje da zavisnost od interneta kod mnogih pobjeđuje ne samo zdrave navike i prirodne potrebe, već i većinu drugih zavisnosti.
Takođe, treba imati na umu i sljedeći podatak - procjenjuje se da će do 2016. 5% BDP najvećih svjetskih privreda poticati od interneta, koji će u tom trenutku redovno koristiti oko 3 milijarde ljudi (trenutno oko 2 milijarde).
Budući da je efikasna zaštita prava intelektualne svojine od velikog značaja za obezbjeđivanje privrednog rasta, sprečavanje falsifikovanja i distribuiranja robe i spornog materijala, saradnja na međunarodnom nivou je neophodna, naravno, uz poštovanje razlika koje postoje u pravnim sistemima i dosadašnjoj praksi pojedinačnih država.
Kroz famozni ACTA sporazum želio se napraviti korak naprijed u pravcu standardizacije načina borbe protiv piraterije i unapređenja zaštite prava intelektualne svojine. Međutim, ovaj sporazum je nesumnjivo proizveo brojne kontroverze čemu je dodatno doprinijela i nedovoljna informisanost o samom dokumentu i njegovim potencijalnim implikacijama po društvo.
Očigledno je da su ICT tehnologije otvorile nove mogućnosti za promociju inovacija, kreativnosti i naučnog napretka kojim pojedinac može dati svoj doprinos razvoju društva i čovječanstva na međunarodnom nivou.
Samim tim, izazov za sveukupni razvoj, zaštitu ljudskih prava i poslovne zajednice je da se dalje nadograde ove mogućnosti, razviju novi inovativni poslovni modeli i da fleksibilan impuls, kako ljudskoj kreativnosti tako i slobodnom pristupu znanju i informacijama.
Međutim, kako se čini, tendencija ACTA spozuma je da vuče u suprotnom pravcu. Naime, sporazum teži da unaprijedi prava intelektualne svojine na način koji nesrazmjerno štiti interese krupnog biznisa u odnosu na zaštitiu osnovnih ljudskih prava i sloboda, te prijeti da potkopa pažljivi balans između privatnog i javnog prava na benefite od slobodne distribucije kulture i znanja.
Prema mišljenju stručnjaka za pravo intelektualne svojine, ACTA ne pravi razliku između korisnika za koje postoji osnovana sumnja da povređuju pravo intelektualne svojine i drugih korisnika, tj. dovoljno je da nosilac prava tvrdi da je određeni korisnik njegovo pravo povrijedio. Na ovaj način, se uspostavlja pretpostavka da je svaki korisnik istovremeno i prekršilac prije nego li se takva pretpostavka i dokaže.
Ujedno, mišljenje je eksperata da iako se državama potpisnicama nameće obaveza kriminalizacije povreda prava intelektualne svojine, što nije u skladu sa EU standardima, (jer Direktiva EU 2004/48 uopšte ne predviđa kriminalizaciju) u ACTA se ne pravi razlika između kopiranja koje je korisnik izvršio za sopstvenu upotrebu i onog za nezakonito sticanje profita, budući da se pojam komercijalne upotrebe intelektualnog dobra neodređeno i široko definiše.
ACTA predviđa i potpunu kontrolu internet saobraćaja, kao i osnivanje nezavisnog tijela koje bi bilo iznad zakonodavstva država članica EU i sprovodilo skriveno, nezapaženo, nezavisno praćenje, monitorisanje miliona pojedinaca i svih korisnika koji su pod sumnjom, i isto tako sistematsko snimanje podataka tokom njihovog korišćenja interneta.
Sve ovo budi sumnju i nepovjerenje među građanima koji su se organizovali kako bi ispoljili svoje nezadovoljstvo usvajanjem ACTA sporazuma od strane SAD, Australije, Kanade, Japana, Maroka, Novog Zelanda, Singapura i Južne Koreje, kao i 22 države članice EU.
Ovi i ovakvi istupi građana i protivnika usavajanja ACTA sporazuma imali su svoje ishodište u čitavom nizu izmjena početnih pozicija kod pojedinih država.
Bitno je napomenuti da je ACTA sporazum upućen Evropskom sudu pravde na odlučivanje i odobrenje, prije zauzimanja finalnog stava, čime je preduzet taktički potez i ispoljena rezerva prema ranijoj odluci da se usvoji kontroverzni sporazum.
U međuvremenu i predsjednik Evropskog parlamenta Martin Šulc, kao i evropska komesarka za ljudska prava Vivijen Reding su iznijeli stav da pomenuti sporazum u sadašnjem obliku ne zadovoljava međunarodne standarade na planu zajedničke borbe protiv piraterije, zaštite prava intelektualne svojine i prava korisnika intereneta. Ovako iznijeto mišljenje ima veliku podršku od brojnih eksperata širom svijeta.
Po mom mišljenju, Sporazum ne donosi neke značajne novitete na planu sprečavanja piraterije i zaštite intelektualne svojine, a da već nije u većini zemalja u nacionalnim zakonodavstvom riješeno, ili čak poput Velike Britanije i Francuske, koje idu mnogo dalje od ACTA.
Crna Gora može i ne mora pristupiti ACTA sporazumu, s jedne strane kao uređena zemlja koja se trudi pripasti evropskom krugu moramo regulisati i poštovati intelektualna prava – taj dio mora biti jasan svima; no jednako tako, zbog naše male veličine, pravnih i drugih problema, jednostavno smo osuđeni da kao građani pojedine sadržaje konzumiramo kao pirati.
Uz malo sreće, svijetom prošireno nezadovoljstvo zaustaviće ACTA sporazum u njegovoj posljednjoj verziji, jer ako ovaj Sporazum stupi na snagu u EU, on će postati dio pravne tekovine EU. To znači, da ćemo morati da uskladimo svoje zakonodavstvo sa ACTA, što se, iskreno se nadam, neće desiti.
Bonus video:
