Ništa nije slučajno

(P)retovar

Ističu da ćemo biti jedna od rijetkih evropskih država koja neće smanjivati plate, socijalna davanja i penzije. Ne ističu da su naše plate četri puta manje od EU prosjeka
0 komentar(a)
Ažurirano: 04.05.2012. 09:06h

“Đed mi je jednom rekao da postoje dvije vrste ljudi – oni koji rade i oni koji od toga imaju koristi. Kazao mi je da pokušam da budem u prvoj grupi, tamo je konkurencija slabija”, Mohandas Karamčand Mahatma Gandi

Da li je tačna Goldsmitova tvrdnja da bogati donose zakone koji deru kožu siromašnima ili je predviđeni rebalans budžeta od strane Ministarstva finansija još jedan orveolski scenario na crnogorski način? Kako će se njegova implementacija odraziti na postojeće totalitarno kontrolisanje misli (rezultati lokalnih izbora u Herceg Novom i Tivtu nesporno potvrđuju postojanje ovog fenomena) i konačno uspostavljanje tranzicione logike (špekulacija označava prevaru, poslovna uspješnost je zapravo krađa ili razbojništvo, dok su savjesnost i stručnost predstavljeni kao uzaludnost).

Najavljeno uspostavljanje ravnoteže naših javnih finansija znači da su „oni“, ko zna koji put, potrošili više od zarađenoga, pa da sada „mi“ moramo dobiti manje ili platiti više. Zapravo, još jedna u nizu legalizovanih otimačina biće definisana kao „korekcija cijena“, „nova poreska politika“, „racionalizacija javne potrošnje“, „zaštita razvojne komponente budžeta“, “neophodan korak ka većoj stabilnosti„ i dr.

Ističu da ćemo biti jedna od rijetkih evropskih država koja neće smanjivati plate, socijalna davanja i penzije. Ne ističu da su naše plate četri puta manje od EU prosjeka. Ne ističu da su reforme našeg radnog zakonodavstva identične mjerama EU zemalja u borbi protiv ekonomske krize i da je najmanja evropska prosječna penzija u Portugalu, u iznosu od 397,00 € (ovaj iznos utvrđen je nakon mjera štednje u ovoj zemlji i znatno je veći od iznosa naše prosječne penzije - 279, 47€).

Napominju da žele izbjeći povećanje osnovnih poreza. Ne napominju kako su „uspješni“ u naplati ovih osnovnih poreza. Nisu napomenuli da imamo porast poreskog duga u značajnom obimu i da možda ne znaju njegov tačan iznos. Mediji su početkom godine naveli da su na kraju trećeg kvartala ukupna nenaplaćena poreska potraživanja iznosila 178 miliona € ili gotovo šest odsto našeg bruto domaćeg proizvoda (ovaj iznos stoji kao gromada spram dosadašnjih 16 miliona € koje je Vlada ušteđela na osnovu smanjenja neproduktivnih troškova). Ne napominje se eventualna izmjena zakonskih odredbi kojima bi konačno bilo omogućeno Poreskoj upravi pravo objavljivanja podataka o iznosu dugovanja sa imenima obveznika, od kojih su neki višegodišnji dužnici (indikativna je analiza odnosa poreski dužnik - primalac državne pomoći - učešće u unutrašnjem dugu). Nema pomena o tome koje će mjere biti predložene na poboljšanju naplate poreza na dohodak zaposlenih i doprinosa za socijalno osiguranje, dok porez na dobit, porez na promet nepokretnosti, porez od igara na sreću i koncesione nadoknade ostaju neosvojive dužničke utvrde. Naravno, ne pominje se mogućnost uvođenje novih poreza kojima bi se otklonile posljedice tranzicione nejednakosti u raspodjeli ekonomskih dobara – porez na ekstraprofit, porez na bonus, porez na kapitalnu dobit, porez na luksuz i porez za bogate (porez na bogatstvo). Kad smo kod fiskalne politike, važno je istaći da još goru situaciju imamo na lokalnom nivou.

Tvrde da su odgovorni. Nije zvanično potvrđeno da ni jedan direktni korisnik budžeta nema otvoreni žiro-račun kod neke od poslovnih banaka i da pri tom ovaj račun nije sastavni dio konsolidovanog računa trezora. Tvrdnja da se javne nabavke obavljaju transparentno i odgovorno najbolje ilustruje okolnost da nisu otklonjeni svi nedostaci u propisanoj proceduri i institucionalnoj organizaciji koje je primjetila Evropska komisija. Stoga ne treba da čudi što iznosi nekih investicionih poduhvata i vršenja javnih poslova mnogostruko premašuju realne tržišne parametre. Ovo posebno dobija na značaju kada se zna da je u našem slučaju država najveći privredni partner. Kada smo kod ovoga – javna uprava koja ne uspostavi tržišno orjentisano servisiranje javnih usluga i to dijelom ne povjeri privatnom sektoru, troši znatno više sredstava od one koja to radi. U Crnoj Gori ne postoji ni jedan uspješan primjer javno-privatnog partnerstva (JP Elektroprivreda Crne Gore i Poreska uprava imaju dužnike sličnih performansi – najviše duguje onaj ko ima najviše, ali i način naplate – naplaćuju istima, pri čemu ovi drugi za sada ne prevaljuju dužničke iznose redovnim platišama. Naravno, ovi prvi su do sada vršili i namjenski otpust dugova u vremenski utvrđenom roku – pred izbore).

Shodno prethodnoj konstataciji i neodoljivom utisku da nam predstoji svojevrsni finansijski pretovar, ne želim da se građanima Crne Gore dodjeljuje uloga koja nije dostojna slobodnog čovjeka. Nadam se da će ih organizatori predstojećeg protesnog skupa opomenuti i da će im konkretno poručiti šta očekuju od predstojećeg rebalansa budžeta. Napomenuću Ulpijanova tri pravna postulata – pošteno živjeti, drugoga ne vrijeđati i svakome dati što je njegovo!

Još jedna u nizu legalizovanih otimačina biće definisana kao „korekcija cijena“, „nova poreska politika“, „racionalizacija javne potrošnje“, „zaštita razvojne komponente budžeta“, “neophodan korak ka većoj stabilnosti„ i dr.

Preporučujemo za Vas