SRDAČNO S KOSOVA

Činjenice prije zaključaka

Ljudi se ne smiju se zavaravati da će im političari spasiti državu, društvo i živote. Činjenice govore suprotno
69 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 22.03.2012. 08:54h

U dnevnom poslu uređivanja novina, jedan od citata kojeg se često prisjetim i koji mi pomaže da zadržim pažnju i fokus na ono što je najvažnije u ovome poslu objavljivanja novosti, jeste rečenica iz pera Artura Konana Dojla, izgovorena putem njegovog najpoznatijeg junaka, detektiva Šerloka Holmsa: “Kapitalna je greška izmišljati teorije kad čovjek nema informacije. Nesvjesno, čovjek počinje da iskrivljuje činjenice kako bi ih prilagodio svojim teorijama, umjesto da prilagodi teorije činjenicama”.

Tako, kada god je potrebno analizirati neki događaj, situaciju, politički proces, odluku vlade, izjavu političara, ili pak reakciju društva, jedna od osnovnih činjenica koja se mora imati na umu jeste to da Kosovo, kao veoma mlada država, pa i društvo koje je u nekoliko posljedjnih decenija prošlo velike i dramatične promjene (kao, uostalom, i većina zemalja bivše Jugoslavije i cijele balkanske regije), nema nekog iskustva u demokratiji.

Ustvari, činjenica je da mi i nemamo demokratiju!

Naravno, ako odlučimo da želimo shvatiti demokratiju kao jedan prost proces u kojemu je dovoljno da građani izaberu svoje političke predstavnike i vlast, onda se možda i možemo okvalifikovati kao skoro demokratski (mada je i to veoma teško zamislivo, zbog već redovnih izbornih krađa).

Ali, ako govorimo o jednom procesu u kojem je demokratija nešto mnogo više no prosto glasanje. Ako demokratiju shvatamo kao sistem u kojem treba biti kontrole i balansa, u kojem vlast i institucije imaju odgovornosti, i postoje nezavisne agencije i institucije sistema koje ih monitoruju, u kojem su mediji “četvrta sila” i “pas čuvar” u službi javnosti protiv zloupotrebe vlasti – onda lično imam veliki problem u definisanju Kosova (a i većine drugih balkanskih državica) kao demokratije!

Sigurno, ima trunke istine u tome da smo mi sada još u procesu izgradnje demokratskih sistema, pa možda i postoji nešto što se može nazvati određenim uspjeh u ovome što danas postoji, ako pogledamo gdje smo bili prije 10-15 godina.

Ali, kao što rekoh, ovo nije dovoljno, jer nije demokratija!

A za demokratiju – ako nam je stalo do nje - valja nam naći druge ljude i druge lidere. Jer, ovi koji nas danas vode, premijeri, predsjednici, ministri, poslanici, ambasadori i politički savjetnici, oni nemaju niti volje, niti interesa, niti znanja, da nešto bitno promijene. Oni, su u stvari, jedini zadovoljni ovim stanjem, i navikli su već biti vladari u jednom ne demokratskom sistemu, pa i nije logično da od njih očekujemo da se bore za demokratiju.

Naravno, oni će sada reći kako ima demokratije, da se svi građani mogu slobodno odlučiti kome će dati glas, da se sve radi prema najboljim evropskim i zapadnim standardima, da ima slobode štampe i govora kao nikad do sada, te da je najbolji dokaz tome da je, eto, dozvoljeno i moguće pisati svašta, i govoriti i ovako kao što to činim ja, u ovoj kolumni, bez ikakvih posljedica!

No, kao što to skoro neko reče, problem nije u slobodi govora, problem je u slobodi poslije govora!

Naravno, vlastodršci nisu više toliko ludi da, kao nekada, zatvaraju ljude zbog nečeg što su rekli, mada se i to i dalje s vremena na vreme dešava! Danas, kritičari sistema, vlasti i političke elite mogu osjetiti najveće posljedice na neke druge načine: ekonomske sankcije, politički pritisci, profesionalna blokiranja, razni vidovi javne i političke osvete... Prosto, čovjek koji se usprotivi mora računati da će mu sigurno uskratiti sve mogućnosti napretka u ovome društvu!

Na Kosovu, kao primjer, ako si previše bučan u kritici dogovora koje vlada postigne sa Srbijom, a koji su ustvari nametnuti od strane međunardoine zajednice, rizikuješ da te nazovu antiamerikancem, antievropljaninom, izdajnikom, i tako dalje, sve gori epitet od goreg!

Čak se i neki od stranaca na privremenom diplomatskom radu kod nas voljno priključe tom baražu napada na kritičare koji se u biti žigošu kao državni neprijatelji!

Nema tu nikakve demokratije, to je osnovna činjenica. A druga, nadovezana i logična činjenica, jeste da je sa ovim ljudima na čelu demokratije nikada i neće biti.

Zato je danas važno da ljudi, građani, razmisle o ovim činjenicama prije nego što donesu zaključke. Prije nego što svoju žudnju za slobodom i blagostanjem ne zakopaju u glasačkim kutijama. Prije nego što produžimo mandat profiterima – ratnim i poratnim – kojima je profit zagarantovan samo u ovakvim uslovima: kad je država i društvo njihov talac, a demokratija jedna besmislena riječ prikladna za politički marketing i izborne kampanje!

To su činjenice. Pa sad neka svako izvodi svoje zaključke! Lično, spas vidim isključivo izvan politike!

Preporučujemo za Vas