O PROSTORU RODE

Poznavanje prirode

Metafora o vozu koji nekontrolisano juri, koji minut prije Bioča, meni je slika stanja nepripremljenosti Crne Gore za naredni zemljotres
0 komentar(a)
zemlj9otres 1979, Foto: Državni Arhiv Crne Gore
zemlj9otres 1979, Foto: Državni Arhiv Crne Gore
Ažurirano: 17.02.2012. 12:20h

Minuti prije nego što je, prije šest godina, kod Bioča voz prepun putnika iskliznuo iz šina i survao se u provaliju, za mene je ostala neizbrisiva metafora stanja u ovoj zemlji. Survavanje voza kod Bioča, sa svim tragično izgubljenim životima, fizičkim i psihičkim traumama putnika i ogromnom materijalnom štetom, rezultat je izostanka permanentnog posvećenog i valjanog održavanja i planskog državnog nadzora nad visokorizičnom trasom pruge. Po istom obrascu se upravlja prostorom koji ima svoje odlike i zakonitosti. Svoje visokorizične dionice. Planove čije djelove treba provjeravati i održavati, remontovati na vrijeme i stručno.

Stradanja i nevolje sjevernog dijela Crne Gore, viđene ovih dana u novinama ili na televiziji, stalno me podsjećaju na minute prije pada u ambis. Potpuni kolaps zbog hladnoće, snijega, lavina na putevima prema sjeveru zemlje. I "samarićansko" prisustvo zvaničnika praćenih kamerama. Zatečenost višom silom. Prostorom i prirodom koji su tu oduvijek. Iskonski, istiniti i prijateljski. Ako ih poznajemo i radimo ispravno.

Kako god da krenemo, kao pojedinci i zajednica, sa prostorom kome pripadamo (ili mislimo da nam pripada) stupamo u vezu preko nekog plana. Što više poznajemo prirodu uopšte i prirodu nekog prostora, i što je više uvažavamo, to će i planovi biti bolji i na dobrobit mnogim generacijama. I praistorijski stanovnik potkapine u Lipcima je izbor svog staništa i crteže na stijeni radio sa planom i na osnovu raspoloživog znanja.

U nekadašnjoj planerskoj praksi, priroda i prostor su permanentno proučavani. Znanja o prostoru i prirodi dopunjavana i inovirana. Danas, u Crnoj Gori je prepoznatljiv, i u napredovanju, odnos djelimičnog do potpunog ignorisanja prirodnih odlika prostora koji planiramo.

Planovi (prostorni, urbanistički, privredni, društveni) su evoluirali u pravcu sve bržih donošenja odluka na osnovu sve površnijeg poznavanja prostora koji se planira. Često i uz nepoznavanja prirodnih pojava i sve veće iluzije o našoj nadmoćnosti nad prirodom. I, u posljednjoj deceniji, sve većoj lakomosti za profitom.

Zvuči anegdotski, ali je potpuno autentična izjava jednog stranog stručnjaka angažovanog za izradu studije uticaja na životnu sredinu za Detaljni prostorni plan hidroelektrana na Morači. Na pitanje našeg istaknutog stručnjaka za aseizmičko planiranje i građenje, zašto se u studiji uopšte ne pominju mogući seizmički uticaji, odgovorio je da se seizmikom bavio drugi ekspert, te nije razmatrana ovom studijom.

A onda zainteresovano upitao: "Zar kod vas ima zemljotresa"? Sticajem okolnosti ovo se događalo ne dugo nakon stručnog skupa održanog u povodu tridesetogodišnjice naše "velike trešnje", te je stranom kolegi predočen zbornik sa toga skupa. Bio je impresioniran stručnim nivoom skupa, a bogme i posljedicama i jačinom zemljotresa iz 1979. godine.

U javnosti prezentovanom Detaljnom prostornom planu višenamjenskih akumulacija na Morači izostala je provjera i ocjena opasnost od klizišta. Na prvoj javnoj raspravi ovoga planskog dokumenta koja je započeta na Univerzitetu Crne Gore, Građevinski fakultet je dao važan stručni doprinos konkretnim predlozima šta i kako treba preispitati. Ukazano je na opasnost od klizišta. Ministarstvo ekonomije je naručilo izradu "Studije stabilnosti rečne padine na lokaciji Đurđevine".

To je bila jedna od važnih sugestija stručnjaka sa Građevinskog fakulteta. Studija je završena marta 2011. godine. Potvrđena je izvjesnost pojave klizišta usljed akumulacija i označeni tereni visokog i srednjeg hazarda.

U studiji je data preporuka da se izvrši procjena mjera koje je potrebno preduzeti za obezbjeđenje stabilnosti padina potencijalnih klizišta. Troškovi za takvo obezbjeđenje nijesu, naravno, bili predviđeni u procjeni koštanja sistema hidrocentrala na Morači. Ovoga puta je, srećom, odluka o početku gradnje akumulacija na Morači zaustavljena. Dok se sagledaju svi uticaji. I seizmički, naravno. Jer kod nas, eto, ima zemljotresa.

Zapravo, metafora o vozu koji nekontrolisano juri, koji minut prije Bioča, meni je slika stanja nepripremljenosti Crne Gore na naredni zemljotres. Ogromno znanje i iskustvo, kvalitetne i svjetski verifikovane metodologije u aseizmičkom planiranju i građenju sve češće izostaju u "izlaženju u susret investitorima". Ili iz nekih drugih razloga.

I površnije poređenje prostornih i urbanističkih planova rađenih u Crnoj Gori do kraja osamdesetih godina XX vijeka sa onima urađenim dvadeset godina kasnije, sa aspekta primjene svih mjera za prevenciju posljedica zemljotresa, doslovno "ledi krv u žilama".

I za kraj ovoga teksta podsjećanje na nedavno stradanje ljudi u Japanu. Od zemljotresa, cunamija i havarije nuklearne elektrane. Ekipe koje su više dana nakon cunamija, pošto je iseljeno veliko područje opustošeno ogromnim talasom, i dalje tragale za preživjelima, na samoj granici zone koju je poklopila vodena stihija, naišli su na kuću koja nije bila oštećena. I u njoj samog starog čovjeka.

Ponudili su da ga evakuišu, ali on nije želio. Iako je kuća bila netaknuta, sva infrastruktura u velikom području je bila teško oštećena. Trebaće vremena da se popravi. Snalazio se nekako bez struje. Voda je bila veći problem. Da bi ga privoljeli, rekli su da se i potres i talas mogu ponoviti. "Znam", odgovorio je starac, "ali kuća je na sigurnom”. Onda ih je poveo do jednog kamena. Biljega, kiljana. "Ovo je postavljeno veoma davno i označava granicu ispod koje, prema moru, ne treba graditi kuće".

09. 02. 2012.

Preporučujemo za Vas