STAV

Korektni momci

...da bi se došlo do krivične odgovornosti, tj. suda o krivici koji može dati jedino krivični sud, neophodno je da državni tužilac pokrene krivični postupak. Šta se dešava kada državni tužilac ne radi svoj posao i kako to izgleda u praksi, u Crnoj Gori se može vidjeti gotovo svakodnevno
0 komentar(a)
ranko čarapić, Foto: Arhiva Vijesti
ranko čarapić, Foto: Arhiva Vijesti
Ažurirano: 08.12.2011. 11:02h

Osnov i uslov svake odgovornosti (posebno krivične) jeste krivica, što znači da se ne odgovara zbog samog djela koje je neko učinio, več zato što je učinilac kriv za ono što je učinio ili propustio da učini. Dakle, odgovornost je konstatacija ili sud o krivici. Postojanje krivice dovodi do odgovornosti. Stoga je, bez obzira što se u krivičnom postupku od strane suda okrivljeni poziva da se izjasni o krivici, taj njegov sud bez značaja na samo postojanje krivice.

Međutim, da bi se došlo do krivične odgovornosti, tj. suda o krivici koji može dati jedino krivični sud, neophodno je da državni tužilac pokrene krivični postupak. Šta se dešava kada državni tužilac ne radi svoj posao i kako to izgleda u praksi, u Crnoj Gori se može vidjeti gotovo svakodnevno.

Na primjer, bivši ministar ekonomije Branko Vujović ''ne osjeća odgovornost'' za stanje u Željezari Nikšić. Da državni tužilac u Crnoj Gori radi svoj posao, Vujović bi se morao izjasniti o razlozima i motivima zbog kojih je potpisivao anekse kojima se Vlada odriče mogućnosti da pokrene bilo kakav postupak zbog kršenja ugovora, kojima Vlada garantuje da će ''nezavisni'' regulator odbiti svaki uslov ili obavezu koji bi bili na štetu ''strateškog partnera'', kojim je Vlada smanjila obaveze ''strateških partnera'' za 2009. i 2010. godinu za 37,1 milion eura, kojima je Vlada omogućavala da se 12 miliona eura umjesto u investicije uplate Prvoj banci, kojima Vlada garantuje ''strateškim partnerima'' da neće biti ''ugroženi'' zbog prevare, kojima se Vlada obavezivala da će vraćati kredite ''starteškog partnera'', itd.

Ovakve poslove može zaključiti samo onaj ko sam ili preko nekog drugog može uticati na državnog tužioca da krivično ne goni zbog prevare ili drugog krivičnog djela. Zato Vujović uvijek i govori u množini. Nikada ne kaže, na primjer, ''uradio sam, preduzeo sam'', nego ''uradili smo, preduzeli smo''... Vjerovatno se zato Vujović i ne osjeća odgovornim.

Takođe, predsjednik Komisije za kontrolu postupka javnih nabavki Marko Lazarević na sumnje MANS-a ''odgovara'' da je, ako se sumnje pokažu osnovane, ''Državna komisija spremna da podnese ostavku i dobrovoljno ode u zatvor'', ali i da će tražiti zabranu rada ove NVO.

Mada se poziva na izvještaje Evropske komisije, Lazarević nije komentarisao da se u tim izvještajima oblast javnih nabavki tretira kao jedna od najosjetljivijih na korupciju. Lazarević za 7 godina na čelu Komisije nije otkrio ni jedan slučaj korupcije. Nikada nije ni posumnjao da korupcije ima u javnim nabavkama.

Zato bi Lazarević morao, kada bi bio principijelan i kada bi vjerovao u ono što priča, tražiti zabranu rada i Evropske komisije zbog ''loše namjere i izopačene strategije'', kako to nekulturno i stupidno navodi za MANS.

Vrhovna državna tužiteljka, jednako kao i Lazarević, ne pokazuje previše interesovanja za istraživanje korupcije u oblasti javnih nabavki. Ishod nekih postupaka javnih nabavki bio je od značaja za njen kućni budžet, jer je firma njenog supruga dobijala poslove koji se finansiraju javnim sredstvima.

Protiv odgovornih lica u organima koji su te poslove dodjeljivali suprugu državne tužiteljke, podneseno je više krivičnih prijava i to neke upravo od strane NVO MANS. Vjerujem da bi i ta lica pristala da ''dobrovljno odu u zatvor'' ali samo onda kada ih državna tužiteljka optuži, ali da bi i oni vrlo rado zabranili rad MANS-u.

Dalje, EPCG je godinama neustavno oduzimala novac od svih građana Crne Gore, na način koji ukazuje na ozbiljne sumnje da se radi o organizovanom kriminalu. U jednom sudskom postupku su falsifikovali svoje poslovne knjige kako bi pokušali da iznude novac, a zatim su istog potrošača koga su na osnovu falsifikata tužili isključili sa mreže, iako ima sačuvane sve uredno plaćene račune od 2005. do danas. Kao i u prethodnim slučajevima, odgovorna lica EPCG kažu kako ''rade zakonito'', uz upozorenje da se, kao advokat tog potrošača, izlažem riziku da me tuže zbog narušavanja poslovnog ugleda.

Uzalud sam više puta javno pozivao državno tužilaštvo da posjedujem dokaze za sumnje koje sam iznio, reakcija je, naravno, izostala. Da li je razlog za to što EPCG drži ogromna sredstva u Prvoj banci pa, kao i slučaju vlasnika Željezare, imaju garancije da neće biti krivično gonjeni za bilo koje krivično djelo i da će, kao i u slučaju Željezare, sve njihove gubitke i potrebe finansirati građani, ili je pak firma državne tužiteljke možda poslovala i sa EPCG, ostaje da se pitamo.

Nezavisno državno tužilaštvo bi ove, ali i mnoge druge slučajeve, profesionalno istražilo i osjećaj odgovornosti njihovih aktera bio bi sigurno drugačiji. Umjesto toga, državnom tužilaštvu Crne Gore funkcioneri određuju ''prioritetne'' slučajeve. A prioritet nijesu navedeni slučajevi, niti poslovi odbjeglog narko bosa Darka Šarića.

Prioritet je odredio premijer, a njemu je prioritetno da se utvrdi ko je njega i ministra javno doveo u vezu sa Šarićem. Ako to ne utvrdi, po navodima premijera, nadležni službenici (logično i državna tužiteljka) će snositi odgovornost. Za ove druge pobrojane slučajeve, državna tužiteljka može čekati da akteri ''dobrovoljno odu u zatvor''.

Za druge slučajeve u kojima on nije oštećen, premijer ne prijeti snošenjem odgovornosti. Njihovi akteri biće bezbjedni i pošteđeni samo ako ne ugrožavaju likvidnost Prve banke i važiće za ''korektne momke'' čija se prezumcija nevinosti mora poštovati, koji imaju moral i koji cijene državnu tužiteljku.