Najnovije istraživanje Svjetske banke "South East Europe Regular Economic Report", objavljeno 15. novembra ove godine ukazao je na određene trendove u crnogorskoj ekonomiji koji predstavljaju upozoravajući alarm na uzbunu na na svim nivoima vlasti.
Pad depozita u bankama u odnosu na 2008. godinu je oko 25% i, za razliku od drugih zemalja regiona, jedino u Crnoj Gori nije zabilježen oporavak. Logično, kao posljedica pada depozita u bankama pojavljuje se i pad iznosa kredita privatnom sektoru od 15% u odnosu na 2008.
I ovaj važan parametar je jedino negativan u Crnoj Gori, dok je u ostalim zemljama regiona došlo do rasta kredita privatnom sektoru za nekih 10% u odnosu na najžešći udar krize u decembru 2009.
Porast loših kredita, kao drugi važan pokazatelj stanja u finansijskom sektoru, najveći je u Crnoj Gori i već dostiže 25% ukupnih kredita. Ovaj trend ima i dalju tendenciju rasta samo u Crnoj Gori i Albaniji.
Uprkos padu depozita i dramatičnom porastu loših kredita. Gubitak bankarskog sektora je takođe najveći u Crnoj Gori i dostizao je i do 40% kapitala u septembru 2010. ili 4% ukupne aktive bankarskog sektora. Nakon čišćenja aktiva banaka od prve tranše loših kreditnih plasmana, primjetan je trend smanjenja gubitaka u bankama, ali i dalje samo u Crnoj Gori banke posluju sa gubitkom.
Sumirajući stanje u crnogorskoj ekonomiji, eksperti Svjetske banke su istakli moguće neuralgične tačke i to: fiskalni defici koji se bliži kritičnoj granici od 5%, deficit tekućeg računa koji je skoro 25% i višestruko prelazi gornju granicu rizika od 6%, učešće trgovine u GDP blizu gornje grance rizika od 100%, javni dug koji je oko 50% i na sredini je krizne zone koja se kreće od 40% do 60%, spoljni dug koji je blizu 90% GDP i koji uveliko prelazi gornju granicu rizika od 60%.
Ako ovome dodamo da se za Crnu Goru predviđa skromni ekonomski rast od oko 2% i da ima tendenciju pada u odnosu na 2011, postoje svi razlozi za zabrinutost.
Smanjenje depozita u bankama ukazuje na vrlo opasnu pojavu gubitka povjerenja stanovništva i privrede u bankarski sektor. Smanjenje kredita banaka privatnom sektoru, takođe, ukazuje na gubljenje povjerenja bankarskog sektora u privredu. Najavljeno umanjenje priliva direktnih inostranih investicija za 2012. godinu ukazuje na nedostatak povjerenja i stranih investitora u potencijale tržišta.
Zabrinjavajuće visoki nivo fisklanog deficita Vlada je u 2011. godini rješavala pozjamicama na međunarodnom tržištu kapitala kroz emitovanje petogodišnjih obveznica sa kamatom od preko 7,8%. Vidjeli smo kakva panika nastupa kod velikih ekonomija EU zone kada kamata na obveznice dođe do 7%, jer se smatra da je to rizična granica koja ukazuje na minimalni stepen povjerenja tržišta u ekonomiju jedne zemlje.
Ovako visoka kamatna stopa na obveznice relativno kratkog roka takođe ukazuje na kritično povjerenje evropskog tržišta kapitala prema našoj ekonomiji. Balon promašenih investicija i sa njima povezanih kredita u nekretnine je pred pucanjem i ključno je pitanje ko će sve snositi gubitke koji su neminovni.
Ključna privatizacija KAP-a se pokazala kao vrlo problematična i netranspretni odnosi nekih visokih državnih funkcionera sa vlasnicima KAP, kreiraju zonu realnog i opasnog rizika da će se fiskalni deficit i javni dug dramatično uvećati zbog mogućih aranžmana sa garancijama za koje je garantovala država i gdje zbog jasnog moralnog hazarda postoji ogroman rizik da se trošak ovih operacija spasavanja (a u suštini korupcije i pljačkanja KAP-a i Crne Gore) prevali na budžet i poreske obveznike (sadašnje i/ili buduće).
Korupcijske šeme u privatizaciji KAP-a, Željezare i EPCG i nesposobnost državnih organa i Vlade da zaštite interese države, radnika i građana, ukazuju na jasnu vezu sa bivšim premijerom, njegove interese i uticaj koji još uvijek ima i na politiku Vlade, ali i na postupanje banaka, tužiliastva i sudova. Temiprana bomba mogućeg pucanja balona propalih investicija u bankama (koji se kreće od 750 do 900 miliona eura), naplate garancija KAP (preko 170 miliona eura), saniranje dugova KAP-a i Željezare (oko 300 miliona eura), dugovi DPS tajkuna bankama (Vektra, Pantomarket, Voli...), prispjele rate starih kredita koji se moraju platiti u 2012, se više ne može i ne smije ignorisati.
U decembru 1930. godine kada je počelo da biva očigledno kako SAD ulaze zonu velike depresije i ekonomskog kolapsa, Džon Majnard Kejnz je dao čuveni predlog "Imamo prodlem sa paljenjem (alanserom)".
To je bila radikalna ekonomska i politička poruka, jer je značila priznanje da ekonomska mašina ne može da sama upali, već je potrebno da je vlada malo pogura. Da bi sistem proradio, neophodna je ograničena intervencija koja neće dirati u osnovne postulate sistema privatnu svojinu i slobodu izbora.
Trenutak je i u Crnoj Gori da ozbiljno, stručno i objektivno sagledamo osnovne uzroke problema crnogorske ekonomije i da kroz dijalog dođemo do razvojnog i reforomskog konsenzusa o putevima oporavka crnogorske ekonomije. Takav dijalog o razvojnom konsenzusu ne može izbjeći priču o zarobljenoj državi od strane jedne porodice i potrebi promjene modela ekonomskog rasta.
Umjesto nekontrolisane potrošnje, zaduživanja i oslonca na uvoz, trgovinu i usluge, nepohodno je preći na model zasnovan na štednji, investicijama, proizvodnji i izvozu. Naravno preokret u politici ekonomskog rasta, podrazumijeva skidanje okova i oslobađanja države od režima Đukanovića.
Najveći broj problematičnih pitanja i neuralgičnih tačaka crnogorksog razvoja povezan je sa poslovnim interesima braće Đukanović.
Do sada u modernoj istoriji ekonomskih kriza i politika oporavka nije izmišljen model da se istovremeno zadrže korupcionaški okovi interesa vođa režima i sprovedu bolne radikalne reforme koje će dovesti do ekonomskog rasta, otvaranja novih radnih mjesta i prosperiteta nacije. Da li kao nacija imamo mozga i jaja za to, vidjećemo.
Bonus video:
