Ignjaca Semelvajsa proglasili su ludim
nakon što je predložio da doktori peru ruke.
Spasio je majke od porođajne groznice,
pola vijeka prije Pastera ukapirao da su
partikule leša na rukama akušera
razlog smrtne stope šest prema jedan,
u slavnim carskim bolnicama.
Beč nije zahvalio dobrom Semelvajsu,
umro je pretučen u ludnici, neki kažu
od sepse protiv koje se za života borio.
Pranje ruku bilo je suviše prost način
da ga silna pamet onog doba prihvati,
previše bolno da priznaju
kako žene bez problema rađaju
na ulici, u sijenu, sa babicom, dočim
kod ljekara i stažista ornih iz mrtvačnica,
ponosnih na ogledni pristup anatomije,
te iste majke umiru u mukama kao
što je umro profesor Kolečka kad ga
je student greškom zarezao skalpelom
tokom jedne obdukcije.
Semelvajs je shvatio, problem nije
u tijesnom korsetu, trudnicu zalud
okrećeš ka sjeveru, Semelvajs je koristio
statistiku, smrt se prenosila rukama
sa kadavera, preko majki, do beba.
Kolege nisu slušali Švabu iz Budima,
ni Njemac ni Mađar, bio je nezgrapan,
opasan, 1848, revolucionarna, Samelvajs
zatvoren u laboratoriji ubrizgava
TBC i čestice leša u zečje vagine,
posvećen ljudskoj vrsti, podređen
pravilnom obrascu, sve je dokazao
ali niko da prizna, istina je odbačena,
obitava u enciklopedijama kao
Semelvajsov refleks, što znači
poricanje razuma, smrt dokazima.
Čak i kad ne boli ljudi se opiru
promjenama.
Godina 2018. u Mađarskoj je godina
Ignjaca Filipa Semelvajsa,
neka je vječna slava njegovim
čistim rukama.
Bonus video:
