U aktuelnom izveštaju NVO Freedom House, koja je sebi stavila u zadatak podršku demokratiji širom svijeta, je Crna Gora definisana kao „djelimično slobodna“. Korupcija cvjeta, a kritički novinari bivaju tlačeni – ova loša ocjena se ponavlja već godinama. Razlog možda leži u činjenici da državi-patuljku na južnom Jadranu nedostaje političke promjenjivosti: od 1991. u glavnom gradu Podgorici vlada Demokratska Partija Socijalista (DPS), na čelu sa njenim jakim čovjekom Milom Đukanovićem, piše Dragoslav Dedović za Deutsche Welle.
Politički je on preživio bratstvo po oružju sa srpskim autokratom Slobodanom Miloševićem u krvavim 1990-tim godinama, ali i kasnije protivništvo sa njim, potom i optužbe iz Italije i Njemačke da je švercovao cigarete u velikom stilu. Dobio je sve dosadašnje izbore i bio što premijer, što predsjednik države. Više puta je pokušao da ode da bi se ponovo ipak brzo vraćao. Kao šef DPS je blagoizvoljevao da njegovi partijski vojnici formalno vladaju, ali iz senke je vladao on.
Sad bi htio opet svima da pokaže. 15. aprila nastupa kao kandidat svoje partije na predsjedničkim izborima. Ispitivanja javnog mnjenja mu prognoziraju oko polovinu svih biračkih glasova. Ali i dalje je nejasno da li će Milo, kako ga zove i prijatelj i dušmanin, izbore dobiti već u prvom krugu ili će fragmentisana opozicija, sa ukupno šest kandidata, uspjeti da ga natjera u drugi krug.
Prema vladi kritički nastrojeni crnogorski novinar Tufik Softić je za DW kazao: „Mislim da bi Milo i ovog puta mogao pobijedi. Na žalost, moram reći, jer u demokratiji je potrebna smjena i promjena. On je već cijelu vječnost tu. Moja djeca u međuvremenu studiraju, a da nisu nikad doživjela neku drugu partiju na vlasti. Zemlji hitno treba demokratska obnova. No, opozicija je još uvijek isuviše slaba“.
Postoje dva kandidata koja pokazuju jasni profil i koji bi eventualno mogli biti opasni po Mila Đukanovića. Kandidatkinja crnogorskog SDP Draginja Vuksanović je ugledna i dobro izgledajuća univerzitetska profesorka sa besprekornom biografijom. Ona nastupa vrlo samouvjereno. „Đukanović stenje pod teretom svojih nedjela. Poslije tri decenije na vlasti je za njega jedina opcija sada „divide et impera“ (deli i vladaj). Za njega je svako izdajnik ko ne želi da sa njime pljačka ovu zemlju“, kaže ona u intervjuu za tiražni dnevni list „Vijesti“. Jake riječi kandidatkinje koja potiče iz partije – nekadašnjeg dugogodišnjeg koalicionog partnera Đukanovića.
Ako Draginji Vukasanović uspije da veže za sebe oko 10% glasova - biće obezbijeđen drugi krug izbora jednom drugom kandidatu opozicije: Mladenu Bojaniću. 56-godišnji ekspert za finansije je do 2016 bio član parlamenta, prvo kao poslanik male partije „Pozitivna Crna Gora“, potom kao nezavisni poslanik, koji je napustio svoju partiju kad se ona iz opozicione pretvorila u vladinu stranku.
Mladen Bojanić je htio da odluka o crnogorskom ulasku u NATO bude donijeta na referendumu. Učestvovao je na svim opozicionim protestima protiv vlade. Pošto ga smataju za nepodmitivog i časnog, izabrali su ga za kompromisnog kandidata međusobno posvađanog opozicionog bloka. Ankete pokazuju da u prvom krugu može da računa sa oko 35% glasova. U izbornoj kampanji bez predaha napada Mila Đukanovića i to bespoštedno: „Onaj, koji nas je doveo u ovu situaciju sada priča kako je država jača od mafije. Slažem se da je država jača. Ali imam problem kod pitanja na čijoj je strani Đukanović: na strani države ili mafije. Da ne bismo više morali biti u toj dilemi: on 15. aprila mora da ode“.
Formalno je predsjednik države u crnogorskom parlamentarizmu relativno slaba funkcija. Opozicija se nada bar drugom krugu 29. aprila, a u slučaju pobjede – efektu domina. Ako se Đukanović zaljulja, moglo bi doći do prijevremenih parlamentarnih izbora, a potom i do već decenijama sanjane smjene vlasti.
Đukanoviću je jasno visoko simboličko značenje predsjedničkih izbora. On želi da pokaže da je, kao i do sada, nepobjediv. Stoga opet priča o „istorijskim izborima“ i koristi dokazanu taktiku: njegovi protivnici su i protivnici države Crne Gore i njene orijentacije ka Zapadu. I oni opstruiraju državne ciljeve. A on je, nasuprot tome, garant postojanja države.
Ovdje se radi o jednom brižno gajenom državotvornom nacionalizmu. Do sada su mu polarizirano pozicioniranje i identitarne poruke donosile uspjeh. No da nije poslije svih ovih godina umoran od funkcija? Iako je Đukanović već 27 godina na vlasti, on bi sa 56 godina života bio premlad za političku penziju. Sa druge strane kritičari tvrde da njegovo lijepljenje za vlast ima posve praktični razlog: imunitet. Jer on ga štiti od svakog krivičnog gonjenja. Kumovska posla, nepotizam i korupcija su ovoj majušnoj državi, sa samo 600.000 stanovnika, neporecivi. Freedom House je svoj zaključak o Crnoj Gori, ali i o „većoj sestri“ Srbiji prilično drastično formulisao: „Alekasandar Vučić u Srbiji i Milo Đukanović u Crnoj Gori drže svoje države zarobljene time što su te države pretvorili u mehanizme za jačanje svojih partija“. Što zvuči kao prozapadna i dirigovana demokratija.
U Crnoj Gori opoziciji do sada nije uspijevalo da vjerodostojno približi građanima, koji više životare nego što žive, uspješni i obećavajući antikoncept vladavini u međuvremenu krezovski bogatog političara Mila Đukanovića. Da li će se to na ovim predsjedničkim izborima promijeniti – nije baš sigurno.
Prevod: Mirko Vuletić
Bonus video:
