Život i prilike u Crnoj Gori mogu da iznenade više nego dobar scenario nekog tragikomičnog filma. Da sam prije skoro 15 godina, kada sam prvi put ušao u studio TVCG, mogao i da pretpostavim da će ta televizija danas programski, kadrovski pa i fizički izgledati ovako kako izgleda, sigurno bih se okrenuo i ostavio za sobom sve iluzije i entuzijazam koje donese mlad čovjek vođen osnovnim principom novinarske etike - da sve što radi, radi isključivo u službi javnog interesa, da zastupa građane pred moćnim „elitama“, proziva, upozorava…
Danas je više nego jasno da je taj osnovni novinarski princip tek puka floskula kojom se zna poslužiti uredništvo „javnog“ servisa, onda kada je potrebno opravdati konstatovane promašaje pred recimo međunarodnim predstavnicima. U praksi, za poštovanje tog najznačajnijeg principa u novinarstvu na TVCG često slijedi kazna, etiketiranje, omalovažavanje.
Umjesto ozbiljno definisane programske strategije, koju treba da generiše profesionalizam i dugogodišnje iskustvo, o programu, ali nerijetko i o važnim državnim pitanjima, na improvizovanim kolegijumima TVCG polemiše se uz poglede uprte u dno šoljice kafe.
Potvrda ove poražavajuće istine stigla je direktno od generalnog direktora Branka Vojičića na pretposlednjoj sjednici Savjeta televizije. Pohvalio se generalni direktor, jedne značajne državne institucije, bar bi tako trebalo da bude, kako epilog sjednice može pročitati u dno šoljice kafe, znači čovjek proriče sudbinu ali nažalost i bukvalno onima koji su još jednom kardinalnom greškom sistema, pali pod milost i nemilost Vojičića da ih procjenjuje, ocjenjuje i kategoriše.
Uz sve to pokazao nam je cijenjeni generalni, kako elegantno skloniti nepodobne novinare i agitovati „izvršioce“ (uvid u platne spiskove to jasno potvrđuje), vjerovatno je i to jedna od paranormalnih vještina aktuelnog generalnog direktora televizije.
Na posljednjoj sjednici Savjeta, Vojičić ide korak dalje, od Savjeta traži garancije za direktorsku fotelju, iako je na istoj toj sjednici utvrđen gubitak od preko milion eura. Razumljiv zahtjev , plata još aktuelnog generalnog direktora viša je od premijerske, a i funkcija znači, tu su pozivi na prijeme, osjećaj elitizma (sa ili bez pokrića).
Da li generalni direktor za uzvrat može da garantuje pravo na slobodu novinarskog poziva, pravo na kreativnost i individualnost zaposlenih? Ne može! Dokazano! Na poznatim (Marko Milačić) i drugim manje poznatim primjerima. Sa druge strane pregovaračkog stola oko garantnog roka direktorske fotelje, Vojičić izgleda da ima lak plijen - Savjet televizije - bez jedinstvenog stava i očiglednim provokacijama od strane direktora, ponižen i degradiran.
Cijela ova farsa knjiški je primjer kako stvari funkcionišu u našem društvu, iza forme sa evropskim predznakom krije se balkanski stil klanova, nagodbi ili ucijena. Osim onih koji će aktuelna dešavanja u TVCG pamtiti kao loše i ponižavajuće profesionalno iskustvo, za građane će jedino biti važno da ono za šta plaćaju bude njima na usluzi.
Da budu za početak tek toliko poštovani da se putem različitih serijala (sa enormnim autorskim honorarima) ne uče sopstvenom nacionalnom biću, jeziku i istoriji. Da im takve lekcije sa ekrana TVCG i nijesu po volji, potvrđuju nezvanične informacije o alarmantno niskoj gledanosti koju nikako u TVCG i zvanično da potvrde.
Za razliku od ponuđenog, nekada poštovani gledaoci TVCG, mogli bi biti počašćeni kvalitetnom analizom aktuelnih društvenih problema ili istraživačkom pričom, za sada će na to morati da pričekaju.
Šta slijedi? Evo moje prognoze, na osnovu stečenog profesionalnog iskustva bez prevrtanja šolje i vračanja, gore opisani presjek dešavanja predstavlja dobar materijal za studiju o tome kako nakon velikih promjena u društvu (sticanja nezavisnosti) umjesto generisanja pozitivizma, slobode i ljudskih prava, sistem iznese ono suprotno – represiju, nezadovoljstvo i loš imidž.
Čitaćemo studije o svim greškama i propustima u TV novinarstvu na osnovu jedne jednostavne televizijske tradicije, da čuva arhivski materijal u kome je zapisan svaki novinarski iskaz, uredničko pregnuće i trag u jednom vremenu, naravno, ako po već oprobanoj praksi arhivski materijal TVCG ne nestane preko noći.
Od toga kako će se nagoditi Savjet i generalni direktor televizije, zavisiće da li će opaske direktora TVCG i dalje uveseljavati one koji nijesu direktno zavisni od njegovih novinarskih i menadžerskih egzibicija te da li će nekada uvaženi gledaoci, i dalje biti meta loših programskih koncepcija i prevaziđenog novinarskog iskaza.
Vezati sopstveni profesionalni angažman za TVCG a ne reagovati na svojevrstan cirkus koji se dešava pred mojim i očima kolega, značilo bi da je i posljednji glas protesta protiv neprofesionalizma i uskraćivanja prava na slobodno informisanje u toj kući utihnuo. E pa nije! I po cijenu suspenzije ili otkaza!
Autor je tokom 15 godina bavljenja novinarstvom sticao profesionalno iskustvo na TV Dojče Vele u Berlinu, TV B92, BBC akademiji za TV novinarstvo; zvanje doktora nauka stekao je na Slobodnom Univerzitetu u Berlinu
Bonus video:
