stav

Mjera i odluka

Kada je riječ o prostoru i iskustvima u Crnoj Gori u posljednjoj deceniji, ozbiljne analize pokazuju da su zakoni postali instrument Velikog Brata. Onaj koji dijeli, odnosno odlučuje, bira prvi svoj dio. Naravno, u skladu sa važećim zakonom
0 komentar(a)
Ažurirano: 26.06.2011. 10:10h

Važnost pravilne i prave mjere pri donošenju neke odluke ili čina je u svakom individualnom iskustvu. Takođe i u kolektivnom. Narodna mudrost je da se više puta mjeri pa tek onda siječe. Da ne smeta mali, već krivi dio.

Tradicionalni način mjere, do nedavno očuvan i primjenjivan u Crnoj Gori, u slučaju kada braća dijele naslijeđenu imovinu je da najstariji dijeli, a najmlađi prvi bira. Tako je onome koji dijeli ostajalo to što drugi nijesu uzeli.

Mnoge odluke o prostoru, o njegovoj namjeni, promjeni namjene, privatizaciji, koncesijama, rušenju objekata ili urbanih cjelina, donose se bez prave mjere. Prava mjera su jasno utvrđeni i javno saopšteni kriterijumi koji se primjenjuju. Zakoni postoje kao obavezujuća minimalna norma ponašanja u nekoj sferi života.

Kada je riječ o prostoru i iskustvima u Crnoj Gori u posljednjoj deceniji, ozbiljne analize pokazuju da su zakoni postali instrument Velikog Brata. Onaj koji dijeli, odnosno odlučuje, bira prvi svoj dio. Naravno, u skladu sa važećim zakonom.

U toku je javna rasprava planskog dokumenta (detalnji prostorni plan, skraćeno DPP) o energetskom koridoru od Pljevalja do Rta Jaz, tj. odabranog mjesta gdje će se povezati sa podmorskim kablom prema Italiji.

U organizaciji CANU i Ministarstva održivog razvoja i turizma je 21. juna t. g. održan je okrugli sto na temu: Planski aspekti energetskih koridora.

Tema je zainteresovala mnoge. Skup je vodio predsjednik CANU, akademik Momčilo Đurović. Resorni ministar se izvinio, preko svog pomoćnika, zbog prečih obaveza.

U ime obrađivača, konzorcijuma koji radi plan, osnovne elemente planskog dokumenta predstavila je predstavnica RZUP-a (Republički zavod za urbanizam i projektovanje). Predstavljeni su i početni rezultati studija uticaja na životnu sredini. Naime, studije još nijesu završene (iako javna rasprava nije mogla da počne bez njih).

Posebno su značajna izlaganja akademika M. Đurovića, prof. R. Pejovića sa Građevinskog fakulteta UCG i dipl. inž. el. Branka Kotrija iz Regulatorne agencije za energetiku.

Takođe je bilo i više učesnika u raspravi o navedenoj temi.

Na okruglom stolu je ukazano da je nedvosmisleno neophodan razvoj energetskog sektora, kao i privlačenje investicija i investitora za projekte u ovom sektoru. Obrazloženje obrađivača da se energetski koridor planira radi preuzimanja energetskih viškova iz ovog dijela Evrope (Crna Gora, Srbija, Republika Srpska, Albanija, Rumunija), osporio je akademik Đurović konkretnim podacima.

Jasno je da se energetski koridor planira za prenos energije, pretežno, iz budućih izvora, sa Balkana u Italiju. Na nedavno održanom referendumu u Italiji, građani su se izjasnili protiv izgradnje nuklearki. Njemačka kancelarka nagovještava zabranu izgradnje novih nuklearki i postepeno zatvaranje postojećih.

Vjerovatno balkanske zemlje neće odoljeti izazovu izgradnje nuklearnih elektrana, kao što ih EU neće u tome sprečavati. Neke se već pripremaju, Albanija je najavila izgradnju dvije nuklearne elektrane. Planirani energetski koridor Rt Jaz – Pljevlja povezuje se sa Albanijom.

Pitanje koje treba dobro da izmjeri javnost Crne Gore je: koliko se najviše povoljnih efekata, a koliko najmanje nepovoljnih može ostvariti time što će se između 1% i 1,5% površine države dati za energetski koridor za Italiju (od ukupne površine znatan dio u dva nacionalna parka). Poznati podaci o deficitu energije u Italiji daju nam dobru poziciju da diktiramo uslove.

Prema tome što se moglo sagledati iz predloženog nacrta DPP za koridor dalekovoda 400 kV sa optičkim kablom od crnogorskog primorja do Pljevalja i podmorski kabl 500kV sa optičkim kablom Italija - Crna Gora i obrazloženja obrađivača, potrebno je još mnogo šta pažljivo izmjeriti.

A možda je javna rasprava, interesovanje javnosti, navedeni okrugli sto u CANU, kao i ovaj tekst, samo doprinos simulaciji transparentnog odlučivanja o ovom životno važnom pitanju za narod Crne Gore.

Šta sve piše u ugovoru i zašto je nestrpljiv italijanski partner, nekako mi se čini irelevantnim u odnosu na tri bitne okolnosti. Prvo, iznajmljujemo svoju zemlju (usput i svoje i sudbine budućih generacija) zbog nečijeg interesa.

Drugo, da li postoje elementi sukoba interesa, i pratećih im radnji, u vezi sa ugovorom Vlade i italijanskog partnera? Treće, uskoro će sedamdeseta godišnjica Trinaestojulskog ustanka. Osjećam odgovornost spram te okolnosti.

Preporučujemo za Vas