Već nekoliko sedmica neredovni ali za sada pristojni čitaoci pitaju zašto ne pišem o predsjedničkim izborima... Ti prigovori ponekad me i nasmiju. Posebno kad Balšu opomenu da se mane pisanja o književnosti, a Šćeku da se okane analiziranja srpske politike.
Na prvi pogled, to izgleda bezazleno, naročito dok se samo čitaoci usuđuju da ispostavljaju zahtjeve novinarima, kao da je to nešto sasvim prirodno. Na drugi, stvari su mnogo ozbiljnije. Državni dužnosnici, čak i oni najnižeg ranga a sve češće i opozicioni političari, redovno drže lekcije novinarima o tome kako treba da izgleda emisija, o čemu treba da se priča, na koje pitanje hoće da odgovore...
Nije tu riječ samo o nevaspitanju javnih dužnosnika i niskom nivou opšteg znanja o novinarstvu. Nego o stanju svijesti u društvu koje već tri decenije kreira ista vlast. Čemu slobodni ljudi, kad sistem odlično funkcioniše po principu komandi. I kad ubjedljiva većina misli da je to sasvim normalno. Čini mi se da podaništvo nije bilo ovako masovna bolest ni u doba kralja Nikole.
***
Uh, godine su čudo, evo i ja počeh kao ovi žrtvovani činovnici koje vlast šalje u studio da ništa ne kažu... Jeste li gledali Natašu Pešić u Načisto? Sat i kusur priče, a nikako da saznamo jesu li predstojeći izbori zakoniti. Ponosna(?!) je što je u depeesu, ponosna je što je baš nju partija poslala u Državnu izbornu komisiju, ponosna je na rad DIK-a...
Samo nikako da objasni kako će kandidati regularno pred glasače ako su na listama švercovani potpisi. Nastranu to što se meni čini kako je tu Služba umiješala prste. Zar je neko toliko lud da upropasti podršku sedam hiljada iskrenih i hrabrih ljudi sa dvjesta-trista sumnjivih potpisa... Režim je očigledno žrtvovao i svoje vojnike u Savjetu Javnog servisa. Zašto bi inače dozvolio da javno iskazuju onoliku količinu poltronstva...Ne vode depees baš glupi ljudi, da na te kadrove računaju u bilo kom ozbiljnom poslu ne bi ih pustili da se uporno brukaju.
Izvjesni stručnjak za medije Mimo Drašković mjesecima prijeti kako će smijeniti Andrijanu Kadiju, ali nikako da krene. Kaže, mora od nje još nešto da sazna. Kao da sjedi u savjetu ANB-a, a ne nacionalne televizije. I kao da svima već nije jasno kako on ne učestvuje u toj mobi samo zbog izgona slobodnih ljudi i iz Savjeta i iz RTCG-a. Nego zbog potpunog obesmišljavanja svrhe javnog medijskog servisa. Dok je ovoga režima, sasvim je dovoljan partijski, da drži na okupu sto i kusur hiljada poslušnih. A slobodna riječ mogla bi da ih pokoleba...
***
Poslušnost je evo došla glave i pravosuđu. Najavljivali su to ozbiljni opozicionari još davno, mnogo prije suđenja za udarenu državu. Ko sad još vjeruje kako će tamo ostvariti pravdu, ako je samo jednom bacio pogled na direktni prenos ove lakrdije. U kojoj je jedan učesnik ubica, drugi zamalo izbjegao nervni slom, treći evo godinu i po umire, četvrti nikako da prelomi je li lagao pred našim ili novopazarskim sudom... A nijedan pojma nema ko su lideri kojima se sudi. Kažu da nikad za njih nijesu čuli, ali pouzdano znaju kako su htjeli da sruše državu...
Je li sudijinica žrtvovana slučajnim uzorkom ili je prinošenje na oltar sama izabrala, znaćemo kad se završi proces vijeka. Na kojem je do sada dokazano samo da je za bavljenje nekad cijenjenim poslom danas dovoljno savladati desetak komandi. Ne dopuštam, zabranjujem, sjedite, izađite, kaznjavam vas, opominjem, ne smijete, upristojite se, dosta je bilo... I to je sve što smo mogli da čujemo umjesto odgovora na nekoliko stotina pitanja branilaca. Takvim kazneno-popravnim mjerama teško da mogu biti izloženi do kraja karijere. Što neće narušiti njihov ugled. Ali hoće naše sudstvo srozati do dna. Ako već nije...
***
Poslušan je bio i naš predsjednik, ne samo potonjih petnaest godina. Još od onda kad je sav ponosan čitao pred poslanicima i cijelom javnošću navodno pismo o tome kako supruga lidera liberala prijeti nacionalnim manjinama. Svi smo znali da je pisano rukopisom Udbe, znao je to i Filip Vujanović, ali je ipak izabrao poslušnost. I ostao dosljedan do kraja.
Posljednji put prihvatio je tuđu bruku kao svoju potpisivanjem nekakvog aneksa ugovora o razgraničenju s Kosovom. Po kojem će pomjeranje granice na štetu Crne Gore biti moguće i kad se završi sva međudržavna procedura. Ne znam je li on što bio dužan Hašimu Tačiju, ali sve su prilike da crnogorska mafija kosovskoj nešto jeste...
***
Nije da sam sklona poslušnosti, ali evo da prihvatim sugestiju onih čitalaca sa početka teksta i kažem što mislim o predsjedničkim i svim ostalim izborima... Jednostavno, ništa. Zato što ovdje odavno nikakvog izbora nema. Kad glasači svjesno pune tri decenije presipaju iz šupljeg u prazno, na kraju dobiju samo veliko ništa. Ili malo, zavisno od toga kako ko vidi Crnu Goru...
P.S. Nikad nijesam bila u prilici da šaljem rođendansku čestitku u zatvor. Fala Vladi, dobila sam šansu i za to. Ne znam je li stigla do Milana Kneževića, ali to i nije od nekog značaja. Mnogo je važnije što nakon njegovog odlaska u Spuž možemo svi da se kolektivno postrojimo i primamo saučešće. Za državom u kojoj se zbog zasmijavanja policajca dobije robija, a čoporativno prebijanje građanina postane egzemplar junaštva.
Bonus video:
