Ubijen pripadnik kavačkog klana”, “Ubijen mladić blizak zagoričkom klanu”, “U eksploziji podmetnute bombe stradalo jedno lice”, “Djevojka skočila sa mosta”, “U uličnom okršaju stradao prolaznik”, “ U Crnoj Gori prošle godine 99 samoubistava”... Dobro jutro, pošteni građanine Crne Gore! Uživajući u ekonomskom rastu naše države i dnevnopolitičkim prepucavanjima naše estradne scene, nemamo kad da se zamaramo naslovima crne hronike koje u posljednje vrijeme doživljavamo kao nešto još malo, pa sasvim normalno.
Dobar dan i vama, ubice, što ubiste ove ljude! Zašto ubijate našu mladost i do kada ćete ubijati našu zajedničku budućnost? Zar ne osjećate imalo savjesti i odgovornosti za svoja nedjela? Zar ne osjećate stid i kajanje? Zar niste svjesni svog činjenja? Zar ćete da živite sa svojim nedjelima kao da se ništa nije desilo i kao da se ništa ne dešava?
Pitanja nisu retorička iako na to liče. Mada svakodnevno ubice ispijaju kafe, šetaju ulicama, piju i igraju u diskotekama, gledaju utakmice, kupuju u prodavnicama, neki idu i na posao. Teško vam da zamislite, zgranuti ste? Drugim riječima oni žive svakodnevni život, kao da se ništa nije desilo. Nisu svjesni svoje krivice ili ne žele da budu svjesni.
Ja sam ipak odlučio da postanem svjestan svojih nedjela i da priznam svoja ubistva, doduše ubistva iz nehata. Nažalost za to neću snositi odgovornost, ali je prihvatam jer sankcije osjećam svakodnevno iako odmah toga nisam bio svjestan. Kriv sam još od svoje osamnaeste godine, od kad stekoh punoljestvo i od kad odgovaram za svoje poteze. Kriv sam od kad imam pravo izbora i pravo glasa. Kriv sam od kad ubih ove ljude!
A sad se opet tebi obraćam, ubico, da li si i ti kriv? Da li si spreman da prihvatiš svoju odgovornost? Pitaš li se zašto bi prihvatio, kad to neće povratiti oduzete živote? Zato, ubico, što je ovo drugačiji vid odgovornosti, ako je prihvatiš i postaneš svjestan svojih nedjela, možeš spriječiti buduća ubistva i samoubistva. Da i samoubistva građaninu Crne Gore! I za to mora biti neko odgovoran, a onaj ko je odgovoran za gubitak života jednog čovjeka što je drugo nego ubica!
Svaki građanin Crne Gore nosi dio odgovornosti za sva ubistva i samoubistva u ovom društvu. Kolektivna odgovornost je nešto što je najvažnije posle one lične iliti direktne odgovornosti. Mi smo ti koji kao građani biramo želimo li da budemo društvo ubica, želimo li da budemo ubice. Svi zajedno počev od sebe se moramo probuditi i postati svjesni svoje društvene odgovornosti. Ne samo po pitanju ubistava i crne hronike, već po pitanju svake sfere društva. Ne smijemo dozvoliti da preovladava društveni ambijent u kojem nije čudno da u sred bijela dana imamo okršaje sa smrtnim ishodom.
Mi smo krivi što imamo ovoliku stopu ubistava i samoubistava! Mi smo krivi za trenutnu ekonomsku situaciju i za visok stepen nezaposlenosti! Mi smo krivi za odlazak mladih ljudi iz zemlje! Mi smo krivi što je nečiji privatni džep preči od javnog dobra i naših prirodnih ljepota i resursa! Mi smo krivi za sve, krivi smo, jer smo ih pustili!
Kad glasamo, kad ne učestvujemo u javnom životu, kad smo apolitični, kad smo pasivni, kad ne djelujemo tada smo najviše krivi! A sankcije za naše nedjelovanje stižu svakodnevno od ekonomske neizvjesnosti i nemaštine, pojave narkomanije, odlaska člana familije iz zemlje pa sve do zalutalog metka ili bombe koji će usmrtiti nekog nama poznatog.
Građanine, ne budi ubica, probudi se, djeluj, buni se, iskaži svoje mišljenje. Društvo zajedno mora odgovoriti na pojavu svake anomalije koja nas pogađa, ali tom društvu si potreban ti! Jer drušvo bez građanina ne postoji. Ne čini ubistva iz nehata, djeluj, budi građanin, jer to je dužnost svih nas, dužnost nam je da ih ne pustimo!
Autor je student FPN-a i član Studentske inicijative
Bonus video:
