Pobunjenici imaju očiglednu zajedničku boljku, a to je da su svi kod Plenkovića izvisili. U stranci većina njih jest na zvučnim položajima, ali u izvršnoj vlasti ne sudjeluju. U Vladi ne sjede. A njihov stvarni utjecaj na predsjednika HDZ-a faktički je ravan nuli
U Hrvatskoj demokratskoj zajednici je rat. Sve frakcije na nogama, dio stranačkog vrha otvoreno najavljuje neposluh. To je prvi put.
Nikad kod njih nije bilo ni natruhe ovakvog komešanja, HDZ je uvijek bio hram samorazumljive poslušnosti. Tuđmanu se nije smjelo reći ni “a”. Sanaderu su svi jeli iz ruke, a kako pokazuje afera Fimi medija i druge, pristajali su sebe podastrijeti čak i u koruptivnim makinacijama, uz koje ide osobna kaznena odgovornost i prijetnja rešetkama u Remetincu. Karamarko je žario i palio dok ga nije poklopila vlastita nesposobnost. Zato se postavlja pitanje - što je sada ovo?
A od nevjerojatnosti da je do ove velike pobune u HDZ-u uopće došlo, još je nevjerojatnije zbog čega. Odmaknimo se malo od vrele žeravice i vidjet ćemo da je Istanbulska konvencija posve neuvjerljiv razlog za ovu buru. Jer, jedino što je u Konvenciji zazorno klerikalnim tradicionalistima jest taj jedan jedini termin, a to je termin “rod”. Sami kažu da im je sve drugo apsolutno OK. Pa ovakav darmar zbog jedne riječi? Koja već odavna stoji u nizu zakona? Posve nategnuto. Riječ je, znači, o nečemu posve drugome.
Stoga naše pitanje treba biti zašto su protiv Plenkovića ustali Stier, Vaso Brkić, Maletićka, Kovač, Tuđman i Milinović? Naše - zato što je odgovor važan za daljnja politička zbivanja u Hrvatskoj, a ne samo za HDZ.
Pobunjenici, dakle, imaju očiglednu zajedničku boljku, a to je da su svi kod Plenkovića izvisili. U stranci većina njih jest na zvučnim položajima, ali u izvršnoj vlasti ne sudjeluju. U Vladi ne sjede. A njihov stvarni utjecaj na predsjednika HDZ-a faktički je ravan nuli.
Brkiću je, istina, kao potpredsjedniku HDZ-a iz Karamarkove križaljke, palo u krilo protokolarno mjesto potpredsjednika Sabora, no odatle ga nitko ne vidi i ne doživljava, a kod Plenkovića za njega nema ni šalice kave. Prepisani diplomski rad za Plenkovića je veliki problem i tu kruha neće biti. Darko Milinović imao je velike aspiracije, ali ministar nije postao, a sada je na totalnom ledu zbog afere Plitvice. Ivani Maletić bilo je draže sačuvati desetak tisuća eura mjesečno u Strasbourgu, nego za male pare crkavati od posla u Vladi, pa ju je Plenković zauvijek prekrižio.
Miro Kovač dubio je na glavi da ostane na čelu diplomacije, ali ostao mu je samo siromaški »čvarak« međunarodnog tajnika HDZ-a. Stier je, pak, ostavkom sam upropastio svoju karijeru kod aktualnog vođe, iako mu je lisica Plenković ostavio mjesto političkog tajnika stranke. Sve čime još može mahati Miro Tuđman je njegovo prezime, a čovjek je zreo za mirovinu, pa ni to više ne igra.
Uloga nekolicine posve beznačajnih HDZ-ovih zastupnika, poput, recimo, Steve Culeja, koji su s ovim poznatim imenima sada izašli na barikade otpora, i ovdje je, naravno, beznačajna. Oni njuše gdje bi se moglo biti korisno svrstati, a kako im senzori rade ovoga puta, tako će im se i pisati. Plenković im je već jasno poručio da bi oni mogli biti u tih »pola« kojih na sljedećim izborima više neće biti.
Svakako, ovo je evidentno samo pobuna otpisanih. Istanbulska konvencija u svemu tome potpuno je izmišljen razlog. A iduće poglavlje stranačke povijesti pisat će onaj tko na kraju pobijedi.
Bonus video:
