STAV

Građanski forum za nezavisnu Crnu Goru (1992)

U Deklaraciji Građanskog foruma, od 9. februara 1992, u stavu III, kaže se da on u “svom djelovanju polazi od toga da je neotuđivo, nezastarivo i nedljelivo pravo građana Crne Gore da slobodno i samostalno uređuje odnose u svojoj državi, kao i odnose države CG sa drugim međunarodno-pravnim subjektima
6783 pregleda 1 komentar(a)
Monitor naslovnica, Foto: Printscreen
Monitor naslovnica, Foto: Printscreen

U Titogradu je 9. februara 1992. osnovan Građanski forum Crne Gore, vanstranačka organizacija nezavisnih intelektualaca, privrednika i drugih javnih ličnosti i građana, sa ciljem da se osnaži politička borba za obnovu slobodne i samostalne CG i uspostavom demokratskog i građanskog društva u zemlji. Za predsjednika Građanskog foruma izabran je privrednik Stanislav-Ćano Koprivica, a za predsjednika Savjeta prof. dr Miodrag Perović, suosnivač, direktor i glavni i odgovorni urednik nedjeljnika Monitor. Građanski forum je, na osnivačkoj skupštini, usvojio sljedeće akte: Osnivačku povelju i Deklaraciju. U Deklaraciji Građanskog foruma, od 9. februara 1992, u stavu III, kaže se da on u “svom djelovanju polazi od toga da je neotuđivo, nezastarivo i nedljelivo pravo građana Crne Gore da slobodno i samostalno uređuje odnose u svojoj državi, kao i odnose države CG sa drugim međunarodno-pravnim subjektima. To podrazumijeva i zvanično priznanje njenog međunarodno-pravnog subjektiviteta(“Deklaracija Građanskog foruma CG“, Titograd, 9. februara 1992. Cititano prema: Monitor, Titograd, od 14. februara 1992, str. II Specijalnog dodatka).

O tome kakav treba da bude državno-pravni status CG, na osnivačkoj skupštini S. Koprivica je apostrofirao da “zlobnici, koji, pri pomenu državne suverenosti CG, tvrde da ćemo u tom slučaju gladovati - ne poznaju stvarne i potencijalne mogućnosti Crne Gore, te neznanjem i neistinama unose paniku kod naroda… Bez ekonomske samostalnosti i suverenosti - nema ni pravog političkog, državnog, nacionalnog i građanskog suvereniteta”. S. Koprivica se, u ime Građanskog foruma, založio “za punu suverenost CG, za njenu ekonomsko-političku, državno-pravnu samostalnost i za otvorenost njene razvojne politike prema našim republikama i svijetu”. (S. Koprivica, „Suverenost ne znači glad“, Monitor, god. III, br. 69, Titograd, od 14. februara 1992, str. IV-V specijalnog dodatka).

Građanski forum CG, predvođen S. Koprivicom i prof. dr M. Perovićem, predsjednikom Savjeta Građanskog foruma, obratio se Skupštini, Predsjedništvu i Vladi CG, te domaćoj i međunarodnoj javnosti, proglasom, programske prirode, u kojemu je istakao, između ostalog, i to da je “reintegracija Jugoslavije u vidu nekog saveza jugoslovenskih zemalja istorijski interes crnogorskog naroda i svih građana Crne Gore. Ali stvaranje i podržavanje zablude da je ujedinjavanje CG i Srbije u jednu, takozvanu federalnu državu, čin očuvanja Jugoslavije, je zloupotreba tragične situacije u kojoj se našla Crna Gora. To je čin protiv jugoslovenstva i svake jugoslovenske ideje, jer ponavlja ideju okupljanja južnoslovenskih naroda oko jednog takozvanog vodećeg naroda. Takva ideja dugoročno ne samo da znači nestajanje Crne Gore kao države, već u svom začetku eliminiše mogućnost zajednice ravnopravnih jugoslovenskih naroda, a time i mogućnost bilo kakve višenacionalne Jugoslavije”. Prema, decidiranom, stavu Građanskog foruma, “samo suverena i međunarodno priznata CG može biti faktor integracije među jugoslovenskim zemljama i u Evropi”, te je “podvala govoriti da suverena CG znači zatvaranje” prema Srbiji i susjednim jugoslovenskim zemljama. Suverena Crna Gora, za Građanski forum, predstavlja ovaploćenje i emanaciju ideje i egzemplar je“otvorenosti prema okruženju, Evropi i svijetu i primjer vjerske i nacionalne tolerancije…”. (Građanski forum CG, „Obraćanje Skupštini, Predsjedništvu i Vladi Crne Gore, domaćoj i međunarodnoj javnosti“, Monitor, 14. februara 1992, str. 24). Između ostalog, u tom programskom dokumentu navodi se i to da „Crna Gora ne može ni jedan gorući problem ekonomski, socijalni, međunarodni, problem moralne obnove, bolje riješiti objedinjavanjem političkih i državnih funkcija sa Srbijom“. Građanski forum, u navedenom aktu, razložno kritikuje postupke režima u CG i postavlja nekoliko aktuelnih i fundamentalnih pitanja. U tom smislu, u navedenom obraćanju označenim adresama, on saopštava: „Zašto se skriva od građana Crne Gore da bi međunarodnim priznavanjem nove zajednice pod uslovima koji su naknadno dogovoreni između rukovodstava CG i Srbije, suverenitet Crne Gore bio definitivno i u potpunosti anuliran? Zašto se skraćuje rok za održavanje referenduma...?“. (Ibidem). Ugledni i značajni crnogorski intelektualci, opoziciono angažovani, blagovremeno su upozoravali na to da se vitalni državni, nacionalni i društveni interesi CG trebaju zaštititi i afirmisati tako što CG treba da obnovi svoju državnu samostalnost i ostvari njeno međunarodno priznanje. U tom smislu je prof. dr Ilija Vujošević, predsjednik nestranačkog udruženja Crnogorskog vijeća evropskog pokreta, 9. februara 1992, na osnivačkoj skupštini Građanskog foruma CG, bio nedvosmislen kada je rekao da je „samo suverena, međunarodno priznata Crna Gora jedina naša građanska opcija“. Dr Ilija Vujošević je bio izričit kada je, potom, saopštio da je na političkoj sceni CG eklatantan, agresivan i „jak pritisak vladajuće partije, nekih akademika CANU iz Beograda koje ’za Crnu Goru mnogo toga veže’, jednog dijela satelitske inteligencije, pravoslavni klerikalizam, vojni faktor, i, najzad dominantna autoritarna svijest ljudi u CG“. Prema tvrdnji Vujoševića, Crna Gora, umjesto da prihvati suverenost, koja joj je nuđena na Haškoj konferenciji (u jesen 1991) i da istakne svoju državnu zastavu na Ist Riveru, ispred palate UN u Njujorku, ona „se, za sada samo kandiduje za nekakav unutrašnji, terazijski suverenitet i za neke neprepoznatljive državno-pravne ’inovacije’ koje mogu ponovo završiti njenom državnom, nacionalnom i duhovnom asimilacijom“. (Prof. dr Ilija Vujošević, „Suverenost građanska opcija“, Monitor, Titograd, br. 70, 21. februar 1992, str. VIII Specijalnog dodatka Monitora). I univerzitetski profesor dr Zdravko Uskoković, član Savjeta Građanskog foruma, nije imao dvojbe, kada je, takođe 9. februara 1992, na osnivačkom skupu pomenutog udruženja u Titogradu, poručio da suverena i nezavisna CG znači da njeni građani postaju gospodari vlastite sudbine, ali i da, pritom, ne treba zaboraviti da su „baš naši zemljaci najmarkantniji predstavnici totalitarnog načina mišljenja“. U tom smislu, kao klasičan i egzemplar toga predstavlja, po ocjeni prof. Z. Uskokovića, „sastav političkog vrha Srbije i Crne Gore, istaknutih učesnika jugoslovenske katastrofe. I ko može zaboraviti da je najveća sramota rata pripala ovdašnjim Crnogorcima - da popale najprijateljskiji prostor gdje nije bilo nikakvog etničkog spora i ruše grad koji bi, do prije godinu dana, većina odavde branila do kapi krvi da je ko spolja napao“. Uskoković, zatim, precizira da suverena CG ne znači bilo kakvu njenu izolaciju, već, naprotiv „ona je preduslov da slobodni ljudi i država Crna Gora zajedno sa drugima, evropeizira ovaj prostor...“. (Prof. dr Zdravko Uskoković, “Gospodari sopstvene sudbine”, Monitor, Titograd, br. 70, 21. februar 1992, str. I Specijalnog dodatka Monitora).

Istoričar dr Radoje Pajović, naučni savjetnik u Istorijskom institutu CG, na osnivačkoj skupštini Građanskog foruma, između ostalog, istakao je da se ne smije, kao što je to bio slučaj 1918. „dopustiti da ponovo drugi odlučuje o sudbini CG“, te da, s obzirom na činjenicu kako je „referendum koncipiran i šta se sve u međuvremenu dešava oko njega, to uliva nespokojstvo“. On je istakao da je neophodno na referendumu postaviti sasvim jasno, precizno i konkretno pitanje, kako bi se građani na valjan i nedvosmislen način izjasnili o budućem državno-pravnom statusu CG. Za Pajovića, u evidentnom procesu raspada Jugoslavije, pošto su četiri bivše jugoslovenske republike (Slovenija, Hrvatska, BiH i Makedonija) odlučile da krenu samostalnim putem, potrebno je da Srbija i Crna Gora „prethodno proglase svoj suverenitet, a zatim da se udruže u savez suverenih republika“ i to „pod uslovom da im je iskreno stalo do nove Jugoslavije“. On smatra da je referendumsko pitanje, od strane vlasti u rukama DPS-a, postavljeno na loš način i da „ovako koncipiran referendum ne odgovara CG“. Pajović je zaključio da „samo suverena CG istinski može doprinijeti reaintegraciji Jugoslavije. Zbog toga apelujem da referendumsko pitanje obavezno bude o suverenitetu Crne Gore i formulisano tako da nikoga nas ne ostavlja u dilemi-da pred njegovom zagonetkom narod ne stoji kao pred sfingom“. (Dr Radoje Pajović, „Ne ponoviti 1918“, Monitor, Titograd, br. 69, 14. februar 1992, str. VI i VII Specijalnog dodatka Monitora). Direktor i glavni i odgovorni urednik Monitora, univerzitetski profesor i predsjednik Savjeta Građanskog formuma dr Miodrag Perović bio je mišljenja da tzv. federacija Crne Gore i Srbije nije u interesu ni crnogorskog ni srpskog naroda, ni građana CG i Srbije. Prema njegovoj ocjeni, država koja se stvara, nastaje “po mjeri dva režima. Tačnije, jednog - Miloševićevog. Režim koji je pretrpio poraz na svim poljima, na civilizacijskom, vojnom, ekonomskom, diplomatskom, koji je ostao izolovan i usamljen, bori se da preživi. S tim ciljem pripaja već pripojenu Crnu Goru i stvara utisak da je doprinio nešto Srbiji”. Za Perovića taj projekat predstavlja obmanu. Prema njegovoj ocjeni, referendum u CG će uspjeti: “Ne kao onaj Seiss Inquartov u Austriji, kojeg je Hitler izgurao na vlast, a on propagandom sličnom ovoj koju već tri godine sprovodi režim u Crnoj Gori, ubijedio 97% Austrijanaca da glasaju za anšlus 1938. godine. Ali, trijumf je siguran”. Prof. Perović ocjenjuje da dugoročno postojeća trgovina na relaciji vlasti u Srbiji i CG “može imati za posljedicu nestajanje crnogorske državnosti”i ističe da “crnogorski narod ima i ekonomske i civilizacijske i istorijske razloge za sopstvenom državom. Momir Bulatović izjavljuje da će podnijeti ostavku ako Crna Gora bude suverena. On je prvi vladar u hiljadugodišnjoj istoriji CG koji ne želi samostalnost u vladanju Crnom Gorom”. Perović, između ostalog, zatim navodi da je vođa režima u Crnoj Gori mr Momir Bulatović od kada je instaliran, od strane svog beogradskog patrona, na vlast “nije ni pokušao da se odvoji od staze zastrašivanja i umjerenog nasilja. Puč je prokletstvo. Obično ga izvode ljudi koji su bez vlasti ništa. Zatočnici vlasti, malo po malo, postaju spremni na zločin. Ovoga puta rezultat je stopedeset poginulih, sedamstotina ranjenih, desetine ubogaljenih Crnogoraca. Crnogorskom narodu, čiji istorijski neprijatelji više ne postoje, aktuelni režim stvara nove neprijatelje… U trenutku kad se hvataju pozicije u novoj Evropi, Crnu Goru je obrnuo protiv Evrope. Obnovio je i sve podjele u sopstvenom narodu. Sveo mjesečnu platu sa 500 na 50 dolara, na tročasovnu zaradu zapadnoevropskog radnika”. (Dr Miodrag Perović, „Prikrivanje zločina“, Monitor, Titograd, br. 71, 28. februar 1992, str. 7).

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")