Znala sam da će dr Aleksandar Mugoša platiti onu priču na TV Vijesti o korupciji... Naročito podsjećanje kako je jedan od dvorskih doktora naplaćivao svaku operaciju po 500 eura. Ne direktno od građana, to je zabranjeno. Nego uz posredovanje države, čija se vlast još održava zahvaljujući i korupciji na visokom nivou. Što je dozvoljeno.
Nije čovjek uzimao pare - mada je i to protiv svih propisa - samo za operacije koje lično odradi. Nego i za one koje su obavili ostali kardiohirurzi. Rez po rez, skoro milion eura.
A onda je doktor saradnik, takvo je naše moderno običajno pravo, otišao iz Kliničkog centra i Crne Gore, potpuno bešumno. Taman kao onaj drugi saradnik. Koji nije operisao bolesnog čovjeka. Nego ubio zdravog... Naše pravosuđe nije raspisalo potjernicu za prvim, niti je uhapsilo drugoga za kojim je davno izdata...
***
Dva dana poslije emisije, Specijalno tužilaštvo zameračilo je na dr Mugošu. Ne zbog korupcije, nego priče o njoj. Izviđaj je obuhvatio i kolege koje su ga izabrale za predsjednika Komore. Nije teško pogoditi, freška su iskustva sa čistkom nepodobnih iz Javnog servisa, državni udar na ljekare sproveden je na osnovu anonimne prijave.
Akademici, doktori nauka, subspecijalisti, specijalisti, hirurzi pozivani su na saslušanje u Specijalno tužilaštvo. Koza nostra u bijelim mantilima. Organizovani kriminal, visoka korupcija, pranje novca, terorizam i ratni zločini? Ma kakvi, više to liči na ućerivanje poslušnosti...
***
Još se sjećam onog ponižavajućeg snimka, kad je Skupština zabranjena iz bezbjednosnih razloga (?!), a pred vratima ostali brojni ugledni ljekari. Sad jedan po jedan, kao onaj teroristički bašibozuk u pokušaju, moraju pred tužioca. Da, uprkos logici, dokazuju očigledno. Kako to šikaniranje nema nikakve veze sa izborom delegata. Nego država opet trenira strogoću kako bi što efikasnije ućutkala i ono malo vjesnika slobode u pokorenom crnogorskom zdravstvu.
Tačno onako kako je već uspjela u policiji, vojsci, školstvu, javnoj upravi... Svuda dokle doseže gvozdena ruka autoritarnog režima suočenog sa mogućnošću rastrojstva iznutra...
***
Sad čekam udar na Ustavni sud! Ne toliko zbog usvajanja žalbe Ibrahima Čikića, osuđenog da sa 5.500 eura nadoknadi ugled onima koji su ga gonili i "liječili". Nego više zbog pogleda tog suda na državni teror nad Bošnjacima 1994. godine. I na pravo javnosti da zna kakvu su torturu morali da izdrže ljudi kojima je suđeno zbog prezimena. Čikić je istinu dočekao poslije četiri godine. Ali Crna Gora nije ni nakon 24...
Da Ibrahim nije narušio ugled i čast zatvorskih poslenika, nego oni njemu urnisali život, znaju svi koji hoće. Sudije koje su ga oglasile krivim očigledno nijesu htjele ili smjele... Čak ni da vide kako je skoro slijep. Samo su prepisale laž da mu je na jedno oko vid oslabljen 20, a na drugom 30 posto.
Nije im se učinilo sumnjivim ni to što oba nalaza potpisuje isti ljekar. Nego su razrezali koliko je uvrijeđen i duševno napaćen time što je istina izašla na vidjelo.
***
Samo u zemlji čuda moguće je i da sudovi povjeruju priči o zatvorskoj idili... Ćelije osvijetljene, prozračne, kreveti udobni i toaleti uredni. Iako tadašnja svjedočenja novinara opisuju kako bi tu i stoka samo prinudno boravila.
Naši su sudovi mimo drugih, knjiga Ibrahima Čikića učinila je tobož da i ljekara i upravnika "ljudi počnu drugačije da gledaju i da ih izbjegavaju, što je kod njih izazvalo bol i patnju"... Koga briga za istinu, važno je samo da se ona ne sazna.
***
Stvarno nijesam očekivala da će Ustavni sud usvojiti žalbu Ibrahima Ćikića, iako u njemu sjede i neki koji su još 1994. žestoko protestovali protiv državnog progona Bošnjaka i Muslimana u Crnoj Gori. Ipak tamo odlučuje većina. A kad su u sukobu sloboda i režim, većina je kod nas na strani režima.
Ovoga puta izmjerili su drugačije. Između prava pojedinca da štiti svoj ugled i prava drugog pojedinca na slobodu izražavanja, sud je izabrao - slobodu. Što je dobro za Ibrahima Čikića.
Za Crnu Goru još više. Možda se koji tužilac okane ove potjere za ljekarima iz Komore. I okrene Kamori domaćih mafijaša i njihovim zločinima od rata za mir pa do danas...
P.S. Jedva čekam prvo sučeljavanje predsjedničkih kandidata na ove ratne teme. Možda neće mnogo uticati na stav glasača. Ali na budućnost Crne Gore sigurno hoće.
Bonus video:
